DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU – „BLAGO TEBI, ŠIMUNE, SINE JONIN, JER TI TO NE OBJAVI TIJELO I KRV, NEGO OTAC MOJ, KOJI JE NA NEBESIMA“

0

DON-PETAR-MIKICOkupljaju se ljudi povezani rodbinski, sportski, vjerski, kulturno, poslovno, ideološki, i na tim sastancima izmjenjuju iskustva, uspjehe i probleme, potpomažući se međusobno.

Svaka ptica svome jatu leti. Kaži mi s kime se družiš, pa ću ti reći kakav si. Da li si ti našao „svoje jato“.

Hodaš otvorenih očiju i vidiš nova zdanja, nove nasade, pa se pitaš tko je sve to uredio – čije je to djelo. Sve te to potiče na aktivnost, zaželiš da se vidi i djelo tvojih ruku. Ne budi parazit, bježat će od tebe, izolirat će te – mrziti, te ćeš u samoći skončati svoje dane.

Bog dijeli zaduženja ali i snagu za njihovo ispunjenje

Otvori oči, zadivit će te dobročinstva Božje stvaralačke moći. Tomaš Špidlik u svojoj knjizi „Poznaješ li Trojedinog Boga?“ priopćuje slijedeći događaj. Collin, engleski liberalni mislilac, susreo je jednog radnika koji je išao u crkvu. Budući da ga je poznavao, dopustio si je šalu: „Je li tvoj Bog velik ili malen?“. Radnik mu je na to odgovorio: „Toliko je velik da ne može ući u tvoju glavu, no s druge strane je tako malen da može stanovati u mom srcu!“.

Collin je priznao da su mnogi htjeli pobiti njegov ateizam apologetskim i znanstvenim argumentima, ali ga se nijedno od tih razmišljanja nije tako dojmilo kao ispovijest ovoga običnog radnika.

Što ti misliš o Isusu, i tebe se pita. Razmisli, odgovor je tu. Čut ćeš Isusov odgovor Petru, tom običnom galilejskom ribaru: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima“. (Mt.16.17.).

Bog dijeli zaduženja ali i snagu daje za njihovo ispunjenje, što bi trebao biti izraz Kristove ljubavi. Nikada ne zaboravi da je vlast služenje braći ljudima. Bog, pa ni čovjek, ne podnose ljude kojima je stalo jedino do njihove časti.

Poželjno je da se onaj koji je na vlasti očinski ponaša prema podložnima, da bude „otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj“. Takav stav jamstvo je Božjeg blagoslova.

Apostol Pavao u drugom čitanju današnjeg bogoslužja ističe: „O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! (rim.11.33-36).

Imajući to na umu postaje nam jasnije zašto je Isus upitao svoje učenike: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“. (Mt.16.15.). Od odgovara na to pitanje ovisi kršćanska vjera, kršćanski svjetonazor.

„Ti si Krist, Sin Boga živoga“. (Mt.16.16.). Nije to plod, odnosno silogizam – zaključak ljudskog umovanja, nego djelo božanskog objavljenja.

Da bi se bilo kršćanin, nije dosta odgovoriti na anketna pitanja o vjeri. Treba prihvatiti rizik da nas Isus sam ispita u nutrini našeg srca, bez maske i glume, licem u lice istine.

Stjepan Andres, u svojoj knjizi „Božji dopisnik“, iznosi deset intervjua s ljudima koji su došli u dodir s Isusom. Pisac ih pita što oni misle o Isusu.

Kao prvi novinarskom mikrofonu pristupa jerihonski slijepac Bartimej, kojeg je Isus ozdravio, pa veli: „Tko je za mene Isus? On mi je svjetlo, sunce. On je onaj koji je potpuno obnovio moj život“.

„Kome je više povjereno, od njega će se više i iskati“

Zatim na red dolazi mladi Manasses, bogati mladić koji je pitao Isusa što mu je činiti kako bi napredovao duhovno. Kad mu je Isus rekao da ode, proda sve što ima i poda siromasima, a onda dođe i slijedi ga, on je žalostan otišao jer je imao veliki imetak. Na pitanje novinara što on misli o Isusu, rekao je : „On previše zahtijeva. Ne znam što misliti o njemu. Poremetio mi je mir i duševnu ravnotežu.

Jedan od Isusovih rođaka kaže kako je Isus neuravnotežen, da je izvan sebe te da kvari ugled rodbine. Rimski satnik, čijeg je slugu Isus ozdravio, priznaje: „On je Sin Božji i ništa drugo!“.

Radnici od jedanaeste ure rekoše: „Isus? Dobar čovjek! Slobodno dijeli svoje imanje potrebnima. Isplati se kod njega raditi“.

Intervju ovakvog stila mogli bismo nastaviti i dobili bismo različita mišljenja o Isusu. Ovdje navodimo samo dio mišljenja koja bi ti mogla pomoći da zauzmeš svoj stav, koji je od presudne važnosti za tvoju vremenitu i vječnu sreću.

Poznati teolog Hans Urs von Balthazar napisao je vrijednu knjižicu pod naslovom: „Tko je kršćanin?“. U njoj na slijedeći način opisuje srž kršćanstva: „Isus nije tražio svoju, nego Očevu volju. To je izrazio suzama i krvavim znojem u Maslinskom vrtu, kada je svoju ljudsku volju potpuno podložio Očevoj volji. Poslušnost utemeljena na ljubavi, imala je kobne posljedice, ali ih je Isus spremno prihvatio.

Kršćanin je čovjek koji živi od vjere. To znači da cijeli svoj život izgrađujemo na primjeru koji pruža Isus Krist, poslušan sve do smrti na križu. Stoga nije dosta odgovoriti Kristu na njegova pitanja samo riječima. Treba odgovoriti životom.

Svakom čovjeku Bog iskazuje svoju ljubav kad ga je stvorio i povjerio mu brigu za ovo ili ono u zajednici nas ljudi. Isus reče: „Kome je više povjereno, od njega će se više i iskati!“.

Bog očekuje da opravdamo povjerenje. Netko će možda reći: „Ja nisam ništa primio! Sve što imam, to su moje ruke stekle!“. Ali i ruke si od Boga dobio. I pamet s kojom si planirao i napredovao u znanju i imanju. Zato je važno postaviti pitanje: „Što Bog misli o meni? O svakom on sve zna i pita nas već sada kako mi upravljamo talentima koje nam je dao?

Uza sve naše nastojanje da proniknemo u misterij ljubavi Božje, moramo se složiti s apostolom Pavlom koji vapije: „O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi? (Rim. 11.33.).

Samo je Božjom snagom moguće nadvladati sve poteškoće na životnom putu. Bog je uz tebe – uvijek blizu. U svemu što te okružuje. U plavetnilu mora i neba, u tišini koja opominje, kao i u oluji koja prijeti. On je tu u rumenilu sutona kojeg pozdravljaju večernja zvona, kao i u zrakama sunca koje u cik zore najavljuju novi dan.

 

 

Share.

About Author

Comments are closed.