DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU „POGRIJEŠI LI TVOJ BRAT, IDI I POKARAJ GA NASAMO. AKO TE POSLUŠA, STEKAO SI BRATA..“

0

DON-PETAR-MIKICU šetnji si. Već iz daleka vidiš neke poznanike kako živahno nešto komentiraju. Mislio si im se pridružiti, ali si od toga odustao. Znam ja njihove teme. Ogovaraju nekoga. Bože moj, koga su danas „uhvatili za žrtvu“. Kad im ponestane materijala počet će izmišljati, klevetati zlurado se naslađujući tuđoj nevolji. Poznavajući ih brzo si odlučio ne prilaziti im, jer bi lako upao u njihovu zamku besposličara. Ne naslađuj se tuđim problemima. Pomozi ako možeš, ali nemoj odnemagati.

„Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite“

Isus nam govori što nam je činiti u tim prigodama: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik“. (Mt.18.15-17).

Odlaziš na razna okupljanja: vjerska, kulturna, sportska,  pa i politička. Želiš sve čuti, vidjeti – obogatiti svoje spoznaje. Ništa manje nije vrijedna težnja da tamo susretneš nekog poznanika kako bi jedan drugome „otvorili dušu“ ublažujući neugodnosti koje su vas snašle, ili dijeleći radost koja te obuzela zbog nekog uspjeha.

Uvijek je to prigoda za neka nova poznanstva, koja bi teško ostvario „zatvoren u svoja četiri zida“.

Imaj na pameti narodnu mudrost: Složna braća kuću grade, a nesložna sve razgrade. Poštuj druge da bi te poštivali. Više mogu čovjek i magarac, nego sam čovjek. Znaj, nisi „popio svu pamet svijeta“. Zrno po zrno pogača. Kamen po kamen palača. Sve to tvori mozaik ljudskog života.

Zamisli život kao simfonijski orkestar čiju je skladbu ugodno slušati kada svaki član profesionalno odsvira svoju dionicu.

Znaj, nisi sam. Budi odgovoran. Doprinosi svojim udjelom općoj radosti. Dobro pazi da ne uneseš tugu – zbrku, svojim izostancima ili neodgovornim upadima.

Zahvalimo Bogu za sretan suživot i molimo ga za ustrajnost na tom plodonosnom i spasonosnom putu.

Uzajamna ljubav cementira kršćanske zajednice. Tamo gdje vlada ljubav nema mjesta za kojekakvo nedolično ponašanje. Pod utjecajem te ljubavi Crkva zna razlikovati dobro od zla, pljevu od zrna.

Isus nam danas govori o opomenama i ispravljanju tuđih stranputica. Vodi li nas ljubav, uspjeh je zajamčen.

Čovjeka današnjice ne zanimaju teoretska, filozofska, teološka umovanja, već stanje na području društvenog i obiteljskog života.

Lako je zaključiti da su poljuljane mnoge vrednote, posebno autoritet i ljubav. Božju riječ treba slušati, a onda je prenositi drugima. „Tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječi iz mojih usta, opomeni ih u moje ime“. (Ez.33.7.). Te je riječi uputio Jahve proroku Ezekijelu.

Ljubav ne nanosi zla bližnjemu. Ona je „ispunjenje Zakona“. Ako nas ona vodi naći ćemo prikladne riječi savjeta. Kad se nađeš u dvojbi što činiti, znaj da prednost pripada ljubavi, i ispravno ćeš postupiti.

Vjernici se trebaju zauzimati za opće dobro potičući druge da se ravnaju po evanđeoskom duhu.

„Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer, tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon“. (Rim13.8.). Da bi se to moglo ostvariti, čovjek treba biti pažljiv i slušati Božje riječi.

„Jer, gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“

„Evo, na vratima stojim i kucam: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njime i on sa mnom“. (Otk.3.20.).

Ni jedna žrtva kao preduvjet da se sjedne za njegov stol na vječnoj gozbi, nije preteška. Isus naglašava zajedništvo. „Ako dvojica od vas jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac Nebeski. Jer, gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“. Jamči sam Gospodin.

Bez Boga život postaje besmislen – nepodnošljiv, a „pakao se seli na zemlju“. Krist nam jamči svoju nazočnost, ali, on se ne može nastaniti u nesretnom srcu.

Zdrava zajednica vodi brigu o pojedincu. Bez te brige zajednica umire. Bratska opomena ima za cilj dobro osobe. Opomena, ako je uistinu „bratska“, iziskuje više poniznosti kod onoga koji opominje, nego kod onoga koji je opomenut. Kad se ustručavamo opomenuti, šutnja postaje laž. Kaže se da je jezik ubojit, ali jednako i šutnja može biti ubojita i jednako zla.

Bog opominje proroka Ezekiela zbog šutnje. Njegovo je poslanje zboriti, opominjati u zgodno i nezgodno vrijeme – govoriti istinu koja uhu godi, kao i istinu koju nije ugodno čuti. Ono što nam je predano dužni smo dati drugima.

Pozivom na bratsku opomenu evanđelje zasigurno ne potiče duh kritizerstva. Opomena nije govor o drugome, nego govor drugome. Nije odgovor na uvrede koje su nam nanesene, niti reakcija na ono što nam osoba smeta. Bratska se opomena rađa u skrbi za dobro braće, te stoga može biti plod samo snažne i čiste ljubavi.

Isusov poziv na bratsku opomenu dio je njegove „Besjede o Crkvi“ u kojoj govori o zajedništvu svih vjernika.

Nakon govora tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, gdje dijete postaje „paradigma veličine“, te nakon prispodobe o zalutaloj ovci koju pastir traži ostavljajući onih dvadeset i devet, postaje jasno da i poziv na bratsku opomenu ima u vidu spasenje onih koji su grijehom zalutali.

Grijeh ne smije biti razlog razjedinjenja jer zajednica ima dar i snagu opraštanja.

Grješnik je potrebniji Božjeg milosrđa nego ljudske osude. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

 

 

 

Share.

About Author

Comments are closed.