Dalmatinski portal: Rogotinjanin Ante Žderić jedna od pet osoba zbog kojih 2020. ne treba zaboraviti

0

SASVIM OSOBAN IZBOR MATE PRLIĆA Pet osoba zbog kojih 2020. ne treba zaboraviti

Urednik Dalmatinskog portala je sastavio je malo drugačiju listu

Julije Meštrović, Antonija Eremut Erceg, Ante Žderić, Anamarija Veselčić i Jan de Jong. Ova imena sam tijekom 2020. zapisao sa strane kako bi ih po isteku te mučne godine spomenuo u svom tradicionalnom izboru pozitivnih osoba, koji nema neka pravila, osim da se imena iz prošlih tekstova ne ponavljaju. Evo par ljudi koji su me na neki način oduševili 2020. godine…

JULIJE MEŠTROVIĆ

U travnju 2020. ravnatelj KBC-a Split dr. Julije Meštrović sjeo je u kombi Hitne pomoći koji je prevezao pacijenta do bolnice.

‘Ne bih komentirao, pa to je normalno da uskočim kad treba. I vi biste isto napravili, uskočili…’, jedva smo ga privoljeli za komentar.

Radilo se o hitnom prijevozu bolesnika s komplikacijama na plućima, a ova gotovo nestvarna scena dovoljno govori o čovjeku o kojemu smo čuli samo riječi pohvale.

Kada je došlo do zamjene identiteta pacijenata u KBC-u Split, strašnog propusta, dr. Julije Meštrović je odmah ponudio ostavku, a osobno je obavio teške razgovore s oštećenim obiteljima.

U bolnici će uvijek biti problema i propusta, ali dojma sam da ovaj čovjek zaslužuje povjerenje, a uvrštenje dr. Meštrovića na ovaj popis je i znak zahvale svim anonimnim djelatnicima zdravstvenog sustava koji su iznijeli i iznose i dalje korona krizu.

ANTONIJA EREMUT ERCEG

I najveći kritičari splitske gradske uprave priznaju da se u Razvojnoj agenciji Split (RaST) radi dobro. Pod vodstvom direktorice Antonije Eremut Erceg su djelovali gotovo kao izdvojeno tijelo u Banovini, često i sami u sukobu s tom administracijom, a rezultati rada bili su vidljivi – EU sredstva su stizala za splitske projekte. Nije joj bio problem odraditi nešto i tijekom porodiljnog, a njen sadašnji poslodavac kaže da je zatekao i u bolnici s laptopom za koljenima.

Da, Eremut Erceg ima novog poslodavca iz privatnog sektora, gradska uprava je izgubila osobu koja se nije uhljebila, nego je došla raditi. Njeno ime na ovom popisu je zahvala i drugim osobama iz javnog sektora koje se trude i rade, ima ih dosta i nepravedno je generalizirati nazivajući sve uhljebima, čak i u Banovini…

ANTE ŽDERIĆ

Don Ante Žderić iz Župe Gospe Fatimske na Škrapama nije tipičan svećenik. Medijima je bilo zanimljivo pisati kako ide u teretanu, drži do svog izgleda, a moda ga toliko zanima da želi pokrenuti svoju liniju majica. No, mene je svećenik oduševio jer bez straha komunicira preko društvenih mreža o stvarima koje razdvajaju društvo, ne bježi od ‘opasnih’ tema, a njegove riječi ne dolijevaju ulje na vatru. Dapače, pokušava svojim autoritetom svećenika djelovati na one koji bi prešli granice, pogotovo u ono vrijeme kada su zbog lockdowna mnogi bili na rubu živčanog sloma.

‘Vjernik sluša Boga i znanost, fanatik histerizira i proziva. On se ne klanja Bogu, nego sebi, diveći se sebi koliko je u pravu’, jedna je od njegovih rečenica.

Ne piše samo na Facebooku, prošle je godine izdao drugu zbirku propovijedi naslova ‘Tragovi riječi’, a svoj odabir komunikacije ne samo unutar crkve kaže: ‘Božja je riječ takva da propitkuje svijest i savjest svakog čovjeka, bez obzira na njegov svjetonazor’.

Prije 15-ak godina sam kao novinar Slobodne Dalmacije obilazio splitske župe sa samo jednim pitanjem: ‘Koja osoba bi mladima trebala biti uzor?’, a niti jedan svećenik kojemu smo pokucali na vrata nam nije dao odgovor. Koliko se sjećam, samo nam je don Ivan Grubišić rekao ‘Isus’, ali nedovoljno je to bilo za novinarski tekst. Stoga me ova otvorenost don Ante Žderića još više oduševljava, pogotovo jer znamo koliko bolni znaju biti komentari ljudi koji se sakrivaju iza anonimnosti koju im pruža internet.

ANAMARIJA VESELČIĆ

Anamariju Veselčić sam trebao staviti prošle godine na ovu listu jer je 2019. bila premijera predstave ‘Domaši’, njenog autorskog projekta nastalog kao diplomska ispitna produkcija na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Predstava se bavi životom u domu za napuštenu djecu, a autorica ju je napisala iz vlastitog iskustva.

‘Iz naše rupe iziđeš kad imaš osamnaest. Meni je to baš smiješno. U ponoć ti bude rođendan, dobiješ svoje papire, spakiraš stvari i ideš biti samostalan’, citat je iz predstave koji je motivirao gradskog vijećnika Antu Zoričića da izgura projekt ‘Četiri palme’, odnosno izgradnju stanova za bivše štićenike Dječjeg dom Maestral te ‘kuća za roditelje’ čija se djeca liječe u KBC-u Split.

Na Blatinama je počela gradnja stanova, a Anamarija Veselčić je postala simbol toga da se može uspjeti usprkos teškim životnim okolnostima, ali i dokaz da umjetnost u Hrvatskoj može utjecati na ljude, te da političari mogu raditi za opće dobro.

JAN DE JONG

Jan de Jong je Nizozemac koji se kao 22-godišnjak prije 13 godina preselio u Hrvatsku. Prije toga radio je u jednom nizozemskom call centru, a onda je došao u Hrvatsku i 2007. pokrenuo posao. Živi u Splitu, iako mu je glavnina posla u Zagrebu. Sada sa splitskim PR-ovcem Jerkom Trogrlićem želi napraviti revoluciju u hrvatskoj poljoprivredi.

‘Idemo u veliku investiciju u Hrvatskoj. Nećemo uložiti ni u apartmane ni u vile ni u hotele, nego u visokotehnološku poljoprivredu. Godinama ojađeno gledam kako Hrvatska, zemlja koja je nekoć hranila cijelu regiju, uvozi više hrane nego što je izvozi’, poručio je Jan de Jong, a njegove riječi imaju težinu s obzirom na to da je već u Hrvatskoj zaposlio 500-tinjak ljudi.

Nevjerojatno je kako taj Nizozemac odskače od našeg ‘ne može se’ stava, kako bez kompleksa uskače u biznis kojim se nikada nije bavio i uvjeren je u uspjeh. Ali i ako ne uspije, neće to gledati kao tragediju, neuspjeh bi bio samo da ne pokuša iskoristiti priliku. Za kraj, evo još jedne njegove izjave, uz želju da barem ponekad gledamo njegovim očima:

‘Hrvatska je uistinu najljepša zemlja na svijetu. Uz to hrvatski način života je najbolji na svijetu. Ako uz to imate dosta novca, onda je riječ o životu u raju. Ako nemate novca, život je teži. Ali, to ne znači da je život nemoguć. Kao i svugdje u svijetu, težak rad je preduvjet na putu do uspjeha. Radio sam u Hrvatskoj naporno i teško kao nikad u životu, bez milijuna na bankovnom računu koji valjda stranci imaju na svom računu. Moj način života ovdje je takav da ga ne bih mijenjao za ništa na svijetu…’

Share.

About Author

Comments are closed.