Prošetao si s prijateljem. Pored vas prolazi dječak rumena lica, mladenački odjeven, i lijepo vas pozdravi. Bili ste iznenađeni jer niste već dugo navikli na takav susret, pa ga upitate: „Čiji si ti mali?“. Kad ste čuli odgovor, a dječak već otišao svojim putem, prokomentirali ste: Nije ni čudo. Znam mu ja i oca i mater. Divni su to, radišni, čestiti ljudi. Lijepo su ga odgojili. Mogu se njime ponositi.
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim iziđe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas zaori s neba: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk.9-11).
„Poslušajte i duša će vam živjeti“
Hvalile se tri majke, svaka sa svojim sinom, pa su pitale starca, koji je došao do zdenca s njima po vodu, da im kaže što on misli o njihovim sinovima koji su s njima došli do zdenca. Prvi je sin bio lijep i šepirio se kad ga je majka pozvala. Drugi je lijepo pjevao, dok treći nije ništa od toga posjedovao, ali je uzeo mamine posudice i nosio vodu. Tada starac reče majkama: „Vidio sam samo jednog sina: Onoga koji je nosio vodu!“.
Po krštenju smo postali kršćani, Isusova braća i sestre, pa tako Božja djeca. Stoga posebno danas slavimo i svoje krštenje! Ta bi nam činjenica trebala život ispuniti novom nadom, koja vidi dalje: novom vjerom, koja živi drugačije: novom ljubavlju koja ljubi dublje.. Trebali bi, kao što poziva sv. Pavao, živjeti dostojno svoga izabranja i poziva.
Sveti je Ivan u drugom čitanju zapisao: Tko god vjeruje da je: „Isus Krist“, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovjedni njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovjedni njegove čuvati. A zapovjedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobjeđuje svijet, vjera naša“. (!.Iv.5.1-4).
U Prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije Jahve nas po proroku poziva: „Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti“. (Iz.55.3.). Tražite Jahve dok se može naći, zovite ga dok je blizu!“. „Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje“. (Iz.55.6-7).
Kao dijete si molio: „Život kratak a smrt stalna. Njoj se ne zna dan ni čas. Ako vrijeme gubiš sada, tko zna, hoćeš li ga imat zadnji čas. Vrijeme curi. Svakog dana tvoj čas se bliži. Da li si spreman polagati račune?
Ne smijemo zaboraviti da je po Isusu Kristu Bog postao Emanuel, s nama Bog, koji je obećao da će među nama ostati sve do svršetka svijeta.
U nama se nastanjuje Božja ljubav, koja spašava svijet i čovjeka. Biblija nam pokazuje da se Isus susretao s ljudima u najobičnijim prigodama života: učenici su ga susretali pri ribolovu, a carinik Zakej na carinarnici. Mjesto susreta s Isusom je bila ljudska potreba, ljudska bijeda, pa i smrt, na primjer sina udovice iz Naima.
To nisu bili blagdanski trenuci. U takvim se prilikama Isus pokazao kao čovjekov prijatelj: „Jer Sin Čovječji nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“. (Mk.10.45.).
Zovemo se Crkva. Govorimo da pripadamo Kristu, Božjem Sinu. To su lijepe riječi. No, po čemu se mogu drugi uvjeriti da je to istina? Po našem ponašanju – djelovanju – po činima ljubavi, čiji se govor čuje na daleko.
„Sklopit će s vama savez vječan“
Svaki proizvod bi trebao imati oznaku izvornosti i sadržaja, kako ne bi kupovali „mačka u vreći“, što nam daje pravo da se žalimo ako sadržaj ne odgovara deklaraciji. Čest slušamo savjete o pravima potrošača budući da je mnogo nepravilnosti u proizvodima.
Zar nas to ne potiče da se svaki dan preispitujemo kakav je u nas sadržaj kršćanstva kojim se ponosimo. Dobro upamti: Nitko ne voli da mu se ponudi „rog za svijeću“…
Ako nekoga razočaraš, teško ćeš ponovo steći njegovo povjerenje. Bog u tebe ima veliko povjerenje. Nemoj ga razočarati… Kad bi se Vespanzijan opraštao od svoga sina Tita, koji je odlazio na dulji izlet, rekao bi mu: Sine, igraj se slobodno, ali nikad nemoj zaboraviti da si carev sin. Ponašaj se dostojno imena koje nosiš!
Zar to i naši roditelji ne govore svojoj djeci? Nebeski otac ima ponajviše razloga da nas upozorava na naše ponašanje, kako bi bili dostojni njegova očinstva. Opravdaj to povjerenje!
Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju piše: „O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu, ako i nemate novaca, dođite!“. (Iz.55.1.).
Bog se nudi kao dar, koji mi nikada ne bismo mogli steći, jer pred njim smo svi jednako siromašni i bespomoćni. Njegovi su darovi vrhunaravne kvalitete, koju mi, bez Božje ljubavi, ne možemo posjedovati. Iz Izaijina napisa vidi se da Bog žali naše promašene uloge u životu: „Zašto trošite novac na ono što kruh nije, i nadnicu svoju na ono što ne siti?“. (Iz.55.2.).
Bog želi s čovjekom biti prijatelj, saveznik: „Sklopit će s vama savez vječan. Savez milosti Davidu obećanih“. (Iz.55.3.).
To znači da će se obistiniti sve što je Bog obećao. Postat će blizak narodu svome i biti njegov suputnik i supatnik.
On će oprostiti sve grijehe čovjeku i osigurati mu nebo. Krist će doći kao što kiša s neba dolazi na suhu zemlju i učiniti da u njoj sjeme proklija, raste, cvate i donosi plod.
Isus je jedina spona za spoj neba i zemlje, Boga i čovjeka!
