DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – SVOJ ĆU BLAGOSLOV NA TE IZLITI I UČINITI TVOJE POTOMSTVO BROJNIM POPUT ZVIJEZDA NA NEBU I PIJESKA NA OBALI MORSKOJ“

0

DON-PETAR-MIKICSvako jutro se pred ogledalom vrši preobrazba ženskog roda – šminkanjem, uljepšavanjem, prekrivanjem bora, isticanjem očiju i osvježenjem tena.

Za vrijeme maškara mnogi se pokušavaju maskirati u željeni lik. Svakog tjedna na TV možete gledati zabavnu emisiju: Tvoje lice zvuči poznato, u kojoj poznati glumci i pjevači, izgledom i glasom oponašaju poznate estradne umjetnike – pjevače i pjevačice. Nakon zabave radosni se vraćaju u svoje stvarno stanje.

„Svi će se narodi zemlje blagosivati tvojim potomstvom!“

Na brdu Tabor Isus se preobrazbom vraća u svoj božanski izgled, kojim osvaja prisutne apostole: Petra; Jakova i Ivana. Petar pun oduševljenja reče Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiji jednu i Iliji jednu“. (Mk.9.5.). Zanijela ga ljepota prizora, za tren zaboravljajući krutu stvarnost svakidašnjice, preko koje se dolazi do nebeske slave.

Zoveš dijete, i ono se odaziva. Zoveš odraslu osobu, a ona odmah razmišlja pitajući se: Zašto on mene zove? Sigurno za neki posao, a tebi se ne radi, pa se praviš da nisi čuo ili da „nisi kod kuće“. Kasnije se iznenadiš kad saznaš da su te zvali na ugodno druženje.

Na Božji poziv nikad se nemoj oglušiti. Uvijek je to za tvoje dobro.

Napeti su međuljudski odnosi. Pitanje je tko će učiniti prvi korak čuvajući lažni ponos. Bog je učinio taj prvi korak došavši k nama. Ponizio se kako bi tebe uzvisio. Gdje nema povjerenja nema ni dogovora, Isus ti vjeruje, nemoj ga iznevjeriti.

Bog se obraća Abrahamu, koji se pun povjerenja sprema ispuniti što od njega traži, vjerujući da Bog sve okreće na dobro.

Čovjek Božjem pozivu odgovara vjerom. Ljubav i milost temelji su vjere koja osluškuje zov Božje volje kako bi pridobila Božji blagoslov, koji često nadvisuje čovjekova najsmjelija iščekivanja i zamisli.

Primjer takve vjere je Abraham s kojim je Bog uspostavio savez prijateljstva. Ne samo s njime, već sa svima, koji ga nasljeduju u vjernosti savezu. Abraham dobrodušno prihvaća ispruženu ruku. Za tu spremnost Bog uzvraća blagoslovom: „Svoj ću blagoslov na te izliti i učinit ću tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj. Svi će se narodi zemlje blagosivati tvojim potomstvom!“. (Pos. 22.17-18).

Zahvaljujući vjeri i vjernosti Abraham je postao praotac velikog mnoštva vjernika po kojima će se Božji blagoslov proširiti na sve stanovnike zemlje. To je primjer koliko pojedini čovjek može biti blagoslov za druge: otac koji je blagoslov za obitelj, majka, koja je blagoslov svojoj kući; djeca, koja su blagoslov za svoje roditelje – članovi zajednice i društva, koji su za sebe uzajamni blagoslov.

No, često se u životu i međusobnim odnosima događa nešto sasvim suprotno – negacija blagoslova.

Od trenutka kad je Bog žrtvovao svoga Sina poradi čovjeka, njegova se ljubav ne smije staviti u pitanje. Samo čovjek može sve to poremetiti. No, čovjek dobre volje, kad naiđe na poteškoće može uvijek ponavljati Pavlovu riječ: „Ako je Bog sa mnom, tko će protiv mene!“ (Rim. 8.31.), te u njoj nalaziti ohrabrenje.

Patnja je riječ koju nitko ne voli. Moglo bi se reći da je to nešto što nitko ne razumije.

Ideali današnjeg čovjeka nisu: poštenje, skromnost, čednost, nenametljivost. Trpljenje ne dolazi u obzir. To je ludost o kojoj se ne priča. Današnji ideali su: uživanje, dobitak , korist, zabava. Izgubio se je moralni vid egzistencije. Previše je egoizma u ljudskom srcu.

„Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan“

Što se više dademo osvijetliti Božjom riječju i što više prihvatimo put koji nam je pokazao Isus Krist, to više ćemo upoznati pravi smisao svoje ljudske egzistencije, kao i način na koji ćemo najlakše doći do svog životnog cilja. U životu se susrećemo s mnogim iskušenjima pitajući se dokle, zašto, kako?

Sveti Augustin, razmišljajući o tome, dolazi do zaključka da je kušnja za nas potrebna kako bi sami sebe mogli bolje upoznati: „Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan“, rekao je Augustin.

Velika je bol roditelja kad izgubi dijete. A što tek reći za Abrahama od kojeg Bog traži da mu žrtvuje jedinca sina Izaka. Ljubav prema Bogu  u njegovu srcu je bila veća od ljubavi prema sinu. I kad je Bog to vidio, reče mu: „Ne spuštaj ruku na dječaka“, reče, „niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svoga sina, jedinca svoga“. (Post.22.12.).

Abraham vjeruje da se i u smrti može naći život. I to ga je učinilo „Ocem sviju naroda“. Bog mu je nakon iskazane poslušnosti u toj velikoj kušnji rekao: „Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagosivati tvojim potomstvom“. (Post.22.18).

Abraham je bio slika one poslušnosti koju je prema Ocu nebeskome u punini očitovao Isus… On je znak potpune predanosti Bogu.

Ponekad je samo malo potrebno da se čovjek osjeti sretan i zadovoljan. Tako se priča da je neki bogat čovjek, kao lovac na divljač, naišao u šumi na kuću siromašnog ugljenara, koji je unutra, u svojoj napuštenosti i bijedi, teško bolestan ležao u krevetu. Kad je taj čovjek, naučen na komfor i udobnost, vidio to bijedno stanje i u njemu sretnog čovjeka, upitao je ugljenara kako može u takvoj situaciji biti sretan? Taj mu je onda pokazao na rupu što je bila na stropu kolibe: „Vidiš, kroz ovu rupu dopire do mene djelić neba i ja mu se veselim!“.

Potrudi se da uneseš bar malo svjetlosti u nečiju tamu. Zraka radosti, ljubavi i dobrote obasjat će i tebe i njega! Tada ćeš s pjesnikom Izidorom Poljakom moći reći: „Kuda koračam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti“. Pozvan si na svetost, zar ne?

Sveci su ljudi kroz koje sja sunce… Pokaži to svojom vedrinom koja privlači – osvaja. To je slika čovjeka dobrote, preobražena Božjom milošću.

Dopusti Bogu da djeluje u tebi i po tebi, te poput Veronike pruži potrebnome „rubac“!

 

 

Share.

About Author

Comments are closed.