Današnji je dan poseban spomen Isusova uskrsnuća, koje je jamac i našeg osobnog uskrsnuća. Zbog toga su nam lica ožarena posebnom radošću, puni smo istinske želje da zagrlimo sve ljude, jer ljubav je pobijedila. Smrt je poražena – život ima posljednju riječ – život u Bogu!
Tu smo – dolazimo Gospodinu svjesni svojih slabosti i pogrešaka. Budući da je Gospodin jači od smrti i od naših slabosti, ima i moć obnoviti nas iznutra.
Današnji kršćani slave najveći blagdan: Gospodinovo uskrsnuće. Ta činjenica pobuđuje u nama osjećaj života koji ne umire. U našim srcima pobuđuje nadu koju su osjetile žene u cik zore kod praznog groba.
Kristova Crkva proglašava život koji pobjeđuje smrt
Anđeo je navijestio prestrašenim ženama radosnu vijest: Ne bojte se! Vi tražite raspetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje! Evo mjesto gdje ga položiše!
Baš zbog te iznenađujuće vijesti kršćani se okupljaju na svečanoj liturgiji vazmenog jutra i ispovijedaju svoju vjeru: vjeru koja pobjeđuje svijet, vjeru koja obara ljudsku logiku. Kristova Crkva proglašava život koji pobjeđuje smrt.
Sveti Grgur Nisenski u svojim homilijama naglašava da se u Vazmu sjaj kršćanskih baklji slijeva s prvim zrakama zore i sunca da konačno pobijede mrak. Proglas uskrsnulog prelazi od anđela na žene, od njih na apostole, a po njima na sva pokoljenja, bez vremenskih i prostornih granica.
Vijest o Kristovu uskrsnuću je toliko izvanredna i iznenadna, da je treba stalno naglašavati kako bi se ukorijenila u ljudska srca. Kad slaviš taj veliki događaj, ne zaboravi navijestiti ga i drugima, kao izraz najveće Bože ljubavi prema čovjeku. Potrudi se da svjedočiš i svoje vlastito duhovno uskrsnuće, vlastiti preporod, kao što piše sv. Pavao Kološanima: „Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! To znači – po Isusovu uskrsnuću imamo udjela u životu samog Boga. Da ne bi ta činjenica izblijedila, apostol poziva: „Za onim gore težite, ne za zemaljskim!.. Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi!“. (Kol.3.2-4).
No, uz sve to moramo biti jako oprezni da, imajući pogled uprt prema gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu, ne zaboravimo da smo i građani zemlje, jer naša kršćanska vjera je vjera koja voli zemlju (K.Rener), na kojoj dozrijevamo za osobno uskrsnuće.
Uskrsli Gospodin nastavlja osloboditeljsku i milosrdnu djelatnost koju je vršio za svog zemaljskog života.
I mi smo danas pozvani da ponovimo riječi kao Marija Magdalena: Krist, moja nada, uskrsnuo je! Ponovimo te riječi noseći u srcu vjeru i radost, koja pobjeđuje svaki strah i sumnju!
Isus je nakon uskrsnuća postao Duh životvorac. Ostaje s nama i u nama, te nam daruje besmrtni život.
Njegovo uskrsnuće nije samo njegova pobjeda nad smrću. On je život kršćanina: Vaš je život skriven s Kristom u Bogu. (Sv. Pavao).
Kad se uskrsli Gospodin javlja svojim učenicima, iznenađuje ih svojim riječima i stavovima. Ne upućuje im riječi prijekora zbog toga što su ga u teškim trenucima napustili, nego ih hrabri i tješi, te ih poziva da nastavljaju poslanje koje im je namijenio nebeski Otac: Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas! (Iv.22.21.)
Vazmeni događaj se ponavlja u našem životu, pa tako i u našoj smrti. Naš osobni uskrs proživljavamo svakodnevno: kad na primjer, pružimo ruku za pomirenje i oproštenje, čak i tada nam to ne ide lako, kad si pružamo uzajamnu pomoć, premda često osjećamo nezahvalnost, kad se brinemo za čovjeka u potrebi, premda se ničemu od njega ne možemo nadati…
Svjedočimo svima svojim životom da je Božja ljubav pobijedila smrt
Često se na našem licu ne vidi vazmeno veselje, vazmena sreća, vazmeni smiješak. Svagdašnje su nam brige izbrisale taj vazmeni sjaj.
Sve u životu prolazi: cvijeće i proljeće, sreća i nesreća, čitav život. To nas često žalosti. I sami ćemo jednom nestati kao trava na livadi. Gorka je to istina. Samo jedno nas čeka – naše osobno uskrsnuće u Gospodinu na život vječni. Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi piše sv. Pavao Kološanima, pa i svima nama.
Danas jednom svečanošću sve to slavimo: Isusovo uskrsnuće, koje je povijesna činjenica, i naše osobno uskrsnuće, koje nas čeka.
Svjedočimo svima svojim životom da je Božja ljubav pobijedila smrt. Ta ista ljubav neće nas zaboraviti u našoj smrti, te nam jamči život vječni.
Krist je uskrsnuo i s njime je sve uskrsnulo – i sjajna moć vjere je uskrsnula i vratila nam nadu. S Kristom je uskrsnuo sam moj život: radost, nada, mir i ljubav. Krist je uskrsnuo – uskrsnula je i zemlja i sve što je na njoj. I nebo je uskrsnulo. Za nas je ono bilo zatvoreno, sad je otvoreno. Zato svetkujmo u Gospodinu kad slavimo „Dan što ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u njemu!“.
Živi tako da se i za tebe uzmogne reći: Prošao je zemljom čineći dobro. Kad to prihvatiš ništa ti neće biti teško. Tada ćeš moći kazati: Sve što dobra imali smo, to od tebe primili smo. Na svakom ti hvala daru, svih dobara gospodaru.
Dakle, tvoja djela govore o tebi. Nemoj se umoriti svjedočiti Božju ljubav. Shvati to kao svoje poslanje.
Ljudima treba ogledalo – budi im ti, i pazi da uvijek bude čisto, jer u protivnom neće se moći dobro vidjeti – dobro upoznati. Uviđaš li kolika je tvoja odgovornost?
Isus nije uskrsnuo da bi samo potvrdio svoje božanstvo, nego i zato da bi iskru svoga božanstva zapalio u svim ljudima. Svima je omogućio da hodeći zemaljskim putem mogu doći do sretne vječnosti.
Od tebe se traži kršćanska dosljednost. Ako smo prihvatili Krista uskrsloga, onda bismo u skladu s tim trebali i živjeti: tj. „tražiti ono što je gore“, „a ne težiti toliko za zemaljskim“.
Izašao si malo u šetnju pun svojih problema – zamišljen. Približi ti se neki putnik kojemu je vaše ponašanje bilo zanimljivo, te se prijateljski pokuša uključiti u dijalog s vama. Vi to prihvaćate, ali sve nekako površno, jer svoje misli „nikako ne možete otjerati“. Razgovor vas počinje zanimati, ni ne misleći na suputnika – tko je i odakle on sve to zna.
To se dogodilo dvojici učenika na putu u Emaus. Nisu mogli prepoznati Isusa jer su bili puni sumnje – kažu sveti oci, a on ih prati, jer imaju ljubav za njega kad o njemu stalno govore. Bili su kušani jer ga nisu još ljubili kao Boga.
„Ako ga još nisu ljubili kao Boga, ljubili su ga kao putnika“, veli sveti Grgur Veliki… Nisi sam. Pokaži ljubav suputnicima!
