Nedavno smo pisali o otvaranju mosta Rogotin, preko rijeke Neretve, uz niz zanimljivosti iz toga perioda i lijepih fotografija koje nam je ustupio gosp. Mario Talajić. U razgovoru sa starijim mještanima Rogotina saznali smo još neke stvari o kojima šira javnost nije upoznata, pa ih prenosimo.
Tijekom gradnje mosta česte su bile napetosti i fizički obračuni između radnika beogradske tvrtke Mostogradnja i lokalnoga stanovništva. Radnici Mostogradnje imali su svoju menzu blizu gradilišta, ali su dolazili u seosku gostionicu, gdje su, nerijetko zbog nacionalnih tenzija, izbijale ozbiljne tuče.
U jednoj takvoj tuči, gosti su, prema pričanju mještana Rogotina, organizirani i naoružani noževima, izboli nekoliko mladića, od kojih su neki završili u mostarskoj bolnici. Željko Zvonar, tada na pragu punoljetnosti, gledao je taj okršaj s balkona svoje kuće, a jedan od ranjenih bio je Ante Žderić, čiji je, tada osmogodišnji, sin Jure sa svojim vršnjacima gledao biblijske slike na platnu, što je u Župskom dvoru organizirao tadašnji rogotinski župnik don Ante Meštrović.
“Čuli smo galamu i izašli vani. Osim moga oca, sjećam se da su stradali i Pero Šunjić i Jure Žderić, a najozbiljnije Zdravko Šunjić“, prisjeća se Jure. I on i Željko se sjećaju kako se “selo diglo” i osveta je započela odmah. Ljudi su dohvatili sjekire i sve što ime se našlo pri ruci, a gosti su se, plivajući preko Crne rijeke, pokušali razbježati po okolnim brdima. Neki su uspjeli, a neki nisu.
Intervenirali su i tadašnja milicija i pripadnici JNA, koji su bili stacionirani na tome području. Zanimljivo, nitko se ne može sjetiti da su mediji, koji su konstantno pratili realizaciju projekta preko Neretve, ikada o tome izvijestili.