ISUS KRIST – KRALJ SVEGA SVIJETA

0

DON-PETAR-MIKICSvaku liturgijsku godinu završavamo svetkovinom Krista Kralja svega stvorenoga. Svi smo pozvani da sudjelujemo u njegovu Kraljevstvu. Trebamo se dokazati dostojnima pozivu. Molimo nebeskog Oca: Sveti se ime Tvoje, dođi Kraljevstvo tvoje!

Kad Krist reče za sebe: Ja sam Put, Istina i Život, poziva nas da zajedno s njime hodočastimo k ostvarenju Božjeg kraljevstva. Držeći se njega, nećemo zalutati, pa ćemo u njemu pobijediti i smrt.

Isus jasno reče: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“. (Iv.18.36.). Već je davno prije prorok Danijel napisao: „Vlast njegova, vlast je vječna, nikada proći neće, i kraljevstvo je njegovo vječno, nikada propast neće“. (Dn. 7,4.). Ovakva predodžba Božjeg kraljevstva bitno se razlikuje od ljudskih predodžbi.

„Čovjek je pozvan da pobjeđuje u Kristu“

Ivan Pavao II nam je objašnjavao ovako: „Bog, koji prebiva u nedostupnom svjetlu, govori čovjeku jezikom čitavog svemira“ . (Bogat milosrđem, 2.).

Sveti Pavao nam objašnjava: „Ta u njemu (u Kristu) je sve stvoreno na nebesima i na zemlji. Sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu“. (Kol.1.16. sl.).

Isus je izvor sklada, on je Svevladar i Srce svemira. Pa ipak sam Isus reče: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“. „Njegovo je kraljevstvo vječno i sveopće, kraljevstvo pravde, istine i mira“. (Predslovlje). No, ono je nadasve kraljevstvo pomirenja i spasenja.

Svaki čovjek mora voditi borbu za ostvarenje Božjeg kraljevstva na zemlji i u sebi. To je etička dimenzija, duhovna borba čija fronta ne prolazi granicama društva, političkih sistema i ideologije, ne prolazi međudruštvenim klasama, niti među čovjekom i čovjekom. Ono prolazi kroz čovjekovo srce! Papa reče: „Čovjek je pozvan da pobjeđuje u Kristu. To je pobjeda nad grijehom, nad starim čovjekom u nama“. Bog je pobijedio Božjom moći koja djeluje po Kristu u Duhu Svetom. Čovjek je pozvan na pobjedu nad sobom, nad onim što ometa njegovu slobodnu volju i čini je podložnim zlu.

Čileanski pjesnik i nobelovac Pablo Neruda ovako je izrazio u pjesmi Pomirenje san ili java?… Želim živjeti u svijetu u kojem nema prognanih. Želim živjeti u svijetu u kojem su svi čovječni, u kojem nitko ne traži drugi naslov osim: čovječan. Želim živjeti u svijetu u kojem nitko ne udara ni ravnalom, ni riječju, ni etiketom. Želim da mogu ulaziti u svaku crkvu, u svaku tiskaru. Želim svijet u kojem većina, jedino većina, a to su svi ljudi, mogu govoriti, čitati, slušati, cvasti. Nikad nisam shvaćao strogost osim strogosti da strogost prestane. Krenuo sam na put, jer vjerujem da nas ovaj put vodi do vječne prijaznosti jednih prema drugima… I svi ćemo se razumjeti i zajedno ćemo rasti! Neopoziva je ova nada!

Tako je Pablo Neruda izvanredno iščitao Isusovu zamisao o nebeskom Kraljevstvu na zemlji. Samo na taj će način Krist prepoznati nas kao pripadnike svoga Kraljevstva.

Vrlo je znakovito, da je papa Pio XI, koji je uspostavio današnju svetkovinu 1925. godine, pri svom izboru za papu 1922. godine, uzeo za svoje papinsko geslo ovu rečenicu: „Mir Kristov u Kraljevstvu Kristovu!“.

Očito je dakle, da je ovaj papa bio zahvaćen idealnim Kristovim Kraljevstvom i prije nego što je uspostavio ovu svetkovinu. Rano je uvidio, da su kraljevi ovoga svijeta jadni ljudi, koji svoje uzdignuće i gospodstvo nad ljudima iskorištavaju na štetu blagostanja tih istih ljudi i njihovih života. Malo je među kraljevima svijeta svetaca. Većina od njih postaje bezobzirna, kad vide da bi na tuđi račun mogli sebe još više obogatiti i uzdići.

„Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta!“

Samo je jedan kralj, koji u pravom smislu sebe osiromašuje da bi svoje podložnike obogatio, a to je Krist Kralj, zaključio je tih godina u svom srcu Ahil Ratti. I kad je 1922. godine bio izabran za papu, sigurno je po Božjem nadahnuću odabrao svoje papinsko geslo, i tri godine kasnije uspostavio svetkovinu Krista Kralja.

Da bi ovu svetkovinu stavio na prvo mjesto u liturgijskom smislu, odredio je da se slavi na zadnju nedjelju mjeseca listopada, što će reći, pred svetkovinu Svih Svetih, to jest onih koji su bili i ostali njegovi prvi podanici, pa već uživaju njegovu nebesku slavu.

Ako je, 325. godine na Nicejskom saboru trebalo reći da je Krist Bog, onda je 1600 godina poslije (1925. godine) trebalo obznaniti čitavom kršćanskom svijetu, da je Isus Krist pravi kralj.

Krist je Bogočovjek, koji je itekako nužno prisutan u našoj ljudskoj stvarnosti i njega se kao osobu ne može proglasiti nepotrebnim za čovječanstvo. On je nama potreban, ne samo za ljudski život, nego i za našu vječnu sreću, jer se baš radi toga utjelovio i postao čovjekom.

Ako čovječanstvo Krista odbacuje, onda zapravo odbacuje svoj mir i svoj pokoj i ugrožava svoj vlastiti život, i to ne samo ovaj vremeniti, nego i vječni život. Povijest nam je to kao učiteljica života, već više puta na različite načine pokazala i dokazala.

Moramo priznati da smo mi kršćani današnjice premalo revni za širenje kraljevstva Božjega. Pravu istinu o tome saznat ćemo kad se pojavimo pred vječnim sucem!

Sin Božji, koji se utjelovio i postao čovjekom, pokazao se „Sinom Čovječjim“. Za njega svjedoči sveti Pavao: „On, trajni Lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan“. (Fl.2.6-7).

Kad je Isus vidio da Pilat u svojoj bahatosti i ne razumije o čemu je riječ, onda mu je rekao: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta!“. (Iv.18.36.).

„Ja sam se za to rodio, i došao na svijet da svjedočim za istinu“. (Iv.18.37.). „Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini Kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen“. (Otk.1.5-6).

Svaki čovjek, kralj ili prosjak, u dnu srca teži za pravom istinom i ljubavlju, no da i je uspije otkriti?

Otkrivati Božje kraljevstvo nenasilja, istine i ljubavi nije lako, osobito ne u našem svijetu nasilja, poluistine i sebičnog užitka.

Štoviše, ići za Isusom očito znači postepeno i sam postajati drugačiji od ovoga svijeta, čeznuti za Onim koji daje prave radosti i koji me spašava u Istini i Ljubavi.

Istina može biti jača od svake sile ovoga svijeta. Nikada ne zaboravi da je Kristovo kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.

Životom mu svjedoči svoju pripadnost!

 

Share.

About Author

Comments are closed.