Sva bit, smisao, dubina i širina našeg postojanja, ipak, nije vrijeme, nego vječnost!
Radi spasenja ljudske vječnosti Bog ruši sve idole, što su ih ljudi, uvijek pripravni sebi postavljati kao bogove, trčeći za lažnom srećom. Vjerujem, Bog je obdario čovjeka slobodom, jer odaziv na ponudu ljubavi, može biti samo iz slobode. U taj odaziv, slobodno biće ulaže sebe, svoje vrijeme i svoju vječnost.
Sav je misterij slobode u tome, sva filozofija svijeta je u tome. Ona je dovršena u svojoj punini, temeljnim opredjeljenjem čovjeka za Svjedočanstvom Neprolaznosti. Iz toga se istinski čovjek može opredjeliti za: istinu, pravdu i ljubav!
Kada se odbiju svi oni pokušaji na bol svijeta, povijesti i pakla izjavom: “Odlazi od mene Stvoritelju i Raspeti Spasitelju, ja Tebe ne trebam! ” U tome je sva sudbonosnost i potresnost stvorene slobode.
S Maslinske gore Isus je otišao na Kalvariju za čovjeka iz ljubavi. Nije htio ostaviti ljude i ubogu braću svoju, čiji je život nestalni pramen svjetla između dviju beskonačnosti.
Ljudi, Boga više ne mogu fizički razapinjati, ali razapinju čovjeka. Svojim neiskrenim odnosom, prema Bogu i čovjeku, ne mogu spoznati tajnu ljubavi, pa ni odgonetnuti tajnu smrti. U tome je sva bit i besmisao mnogih, živeći svoju prolaznost i bezznačajnost.
Gubitko smisla i identiteta, čovjek se ne može uputiti svome povijesnom biću, jer se nije uputio ni prema Bogu iskreno i s ljubavlju.
Ne vjerujem i nikada neću vjerovati:
U Boga, koji traži da ga se ljudi boje. U Boga vrača i čarobnjaka. U Boga, koji bi spriječavao ljudski razum u njegovu traženju. U Boga, koji bi postao monopol jedne crkve, jedne rase, kulture i kaste. U djeda Boga, koga se može iskorištavati. U Boga, kome ne bi trebao čovjek. U Boga, koji sudi sa zakonikom u ruci. U Boga samotnika. U Boga, koji se može rastumačiti filozofijom. U Boga, koji priječi čovjeku da raste, da preobrazuje, da se razvija. U Boga, koji od čovjeka, zato što vjeruje, zahtjeva da se odrekne da bude čovjek. U Boga, koji se kaje, što je ljudima dao slobodu. U Boga, koji se zadovoljava, da čovjek kleči, čak i ako ne radi. U Boga opijum za obnovu zemlje i nadu, samo za budući život. U BOGA ONIH, KOJI MISLE DA LJUBE BOGA, ZATO ŠTO NE LJUBE NIKOGA. U Boga, koji opravdava rat. U Boga, koji daje prednost bogatima. U Boga, koji se zaručuje s politikom. U Boga, koji zemlju stvori, što ih čovjek voli uništavati, umjestoda je preobrazi. U Boga, koji bi zauvijek uništio naše tijelo, mjesto da ga uskrisi. U Boga, za koga ljudi vrijede, ne po onom što jesu, nego po onome što imaju i predstavljaju. U Boga, koji ne bi bio ljubav, u koga se ne bismo mogli pouzdati, i onda, kada zakažu sve nade!
U BORBI DA ČOVJEK NE BI BIO ŽRTVA ČOVJEKA!
Kršćani imaju razloga biti radosni, zbog DARA, koji su primili.
Dr. Filip Šalinović