U Rukometnom klubu „Dalmtinka“ već od prvih dana najviše pozornosti posvećeno je radu s mlađim dobnim skupinama. Slobodno možemo kazati da je to razlogom što klub iz godine u godinu „izbacuje“ nove igračice koje „Dalmatinku“ drže u vrhu dalmatinskog, pa i hrvatskog rukometa.
S lijeva na desno stoje: Lorena Lovrić, Josipa Oršulić, Nikolina Marinović, Ana Musulin, Mihaela Grgurinović, Ema Šuman, Mia Čotić, Petra Sršen, Antonio Šešelj, trener, Gabrijela Čupić, Karla Ostojić, Lucija Sršen, Vanesa Barbir, Anđela Lovrić i Ella Musulin
Danas, kada je gotovo sigurno da su seniorke, a koje su uglavnom kadetkinje i mlađe kadetkinje, osigurale nakon godine izbivanja povratak u elitni razred hrvatskog ženskog rukometa – I. Hrvatsku rukometnu ligu, stasa nova generacija mladih pločanskih rukometašica. Najbolje mlađe kadetkinje, nakon odlaska kadetske reprezentativke Franušić u „Podravku“ iz Koprivnice u kojoj uspješno igra za drugu ekipu u II. hrvatskoj ligi, priključene su treninzima seniorka i, ovisno o rezultatu utakmice, trener prof. Ivan Jerković im daje šansu igrati koju one obilato koriste. Djevojčice rođene 2002. godine i mlađe marljivo treniraju u Športskoj dvorani u Pločama pod vodstvom trenera Antonija Šešelja.
Svi koji prate ženski rukomet slažu se da je pred ovom generacijom svijetla rukometna budućnost. Rukometašice iz Ploča kojima su se ovaj put pridružile i djevojčice iz Opuzena, Komina, Rogotina i Staševice za sada uspješno usklađuju školske i druge obveze s treninzima i utakmicama. Ipak, treba reći da su hendikepirane nedostatkom odgovarajućih termina jer treniraju s još mlađim pločanskim rukometašicama, onima iz klupske škole rukometa. Također, nemaju dovoljno sparing partnera jer na području Županije nema dovoljno odgovarajućih suparnica njihova uzrasta. No, kako su takav problem imale i generacije njihovih starijih klupskih kolegica, vjerujemo da to neće biti smetanja da se do kraja rukometno izraze, a neke i da dospiju do reprezentacije, što je u Pločama već dugogodišnja tradicija i normalna pojava.
Generacija 2004. godište i mlađe, status djevojčice, također nemaju dostatno termina pa se i one „guraju“ sa starijim suigračicama. Nažalost, primjer „Dalmatinke“ nije usamljen u hrvatskom ženskom, pa i muškom rukometu. Primjerice igrači „Hrvatskog dragovoljca“ i igračice „Orkana“ iz Dugog Rata još uvijek treniraju na vanjskom igralištu, a prvenstvene utakmice igraju u Splitu, Kaštelima ili Solinu. Nedavno smo tako saznali da kadeti i mlađi kadeti RK „PPD Zagreb“ vježbaju zajedno, svatko na pola terena u raznim vremenskim terminima kada je ova ili ona dvorana u Zagrebu slobodna. Nažalost, to je naša zbilja, dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak ima status koji svakako treba popraviti.
No, dosta jadikovka. Kada već govorima o generacijama pločanskih rukometašicama nipošto ne smijemo propustiti spomenuti najmlađe, one iz rukometne škole, rođene 2006. godine i mlađe. Među tridesetak djevojčica svakao je priličan broj onih za koje možemo već sada ustvrditi da će jednog dana one biti nositelji igre „Dalmatinke“. Za sada je na njima da marljivo i redovito treniraju i rukometno napreduju.
U početku ovog teksta već smo napomenuli da je tradicija RK“Dalmatinka“ rad s mladima. I pored činjenice da je djece u Pločama sve manje, u raznim uzrasnim kategorijam, u klubu trenira stotinjak djevojčica. One su garancija da će se uz stručan rad onih koji ih vode, a prvenstveno zahvaljujući njihovoj upornosti i marljivosti, za pločanski rukomet još dugo čuti.
Piše: Neven Vicić