Za nas kršćane blagdan Duhova nije samo uspomena na jedan davni događaj, već početak naše vjere. Bez silaska Duha Svetoga ne bi bilo ni Evanđelja, ni Crkve, ni nas kršćana.
Mi zapravo slavimo onu Božju silu koja je pokrenula srca apostola i srca prvih kršćana, slavimo onu Božju snagu koja se brinula da se Isusova riječ spasenja širila i osvajala zemlje i narode. Mi danas slavimo onu Božju snagu, koja nas je obasjala svetim krštenjem i osnažila u svetoj krizmi, koja nam je pomogla da možemo svoju vjeru priznavati i po njoj živjeti. Traži od nas poniznost. Protivi se ljudskoj oholosti čemu nas je poučio primjerom kule Babilonske, koja se morala urušiti, jer je građena „na pijesku ljudske oholosti“, koja odbacuje samoga Boga. Radost i sreća se mimo Isusa i bez Isusa teško postiže.
Često se može čuti: Otvori prozore da uđe čisti zrak, jer bez čistog zraka život se dovodi u opasnost.
Otvori svoje srce Duhu Svetome
Otvori srce svoje i pusti da ga Duh Sveti obasja i ispuni svojim darovima koji će ti omogućiti da shvatiš ulogu zemaljskog i važnost vječnog života. Pomoći će ti da shvatiš da postoji samo jedan život sa dva poluvremena. Prvo završava smrću, a drugo tek počinje. Potrudi se da ti drugo poluvrijeme prođe u zasluženom slavlju zbog svjedočenja Božje ljubavi i zahvalnosti na daru života.
Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. Svim što vjeru imaju, što se u te uzdaju, sedam svojih dara daj.
Na Posljednjoj večeri nabijenoj emocija i sadržaja koje ljudski um nije mogao ni naslutiti, Isus tješi svoje učenike: Poslat ću vam Duha Svetoga, duha branitelja, tješitelja, prosvjetitelja. U časovima tame i sumnje, On će vam biti rasvjetljenje i učitelj. U danima klonulosti, kušnje i nemoći, On će vam biti snaga, osvježenje, kako bi nastavili Njegovo djelo širenja Radosne vijesti. Radosne jer je istinita. Sve teškoće na putu veselo svladajte, jer znate da ste na pravom putu.
Bez pomoći odozgo nerješiv je zadatak za dvanaestoricu ribara.
Isusovi smo svjedoci, vojnici i apostoli
Šum vjetra i plameni jezici najavili su i naznačili dolazak Duha Svetoga. Otada njihov život ima posve drugi, novi smjer, njihove riječi Božju snagu. Duh Božji rastjeruje prljavštinu grijeha, obasjava nas svojim svjetlom da možemo bez straha kročiti životnom stazom dajući nam toplinu radosti u svijest ispunjenja svojih dužnosti pomažući klonulima.
Davni su bili prvi Duhovi, ali Duhovi neprestano traju, trajno se ponavljaju. Svatko od nas je doživio svoje Duhove na dan primanja svete krizme. Nismo čuli šum vjetra, ali primili smo pečat Duha Svetoga. Postadosmo svjedoci, vojnici, apostoli Isusovi. Imamo sva prava, dužnosti i odgovornosti. Nije nam dao govor različitih jezika, ali nam je darovao najljepši govor, ljubavi, koga svatko može razumjeti.
Prvi Duhovi su punili crkve, a danas mnogi nakon „te parade – otačkog običaja“, napuštaju crkvu. Što je s tobom i tvojima? Zašto to? Čemu to vodi? Dobru zasigurno ne. Trgni se dok je vrijeme. Rati se na pravi put – Isusov put, koji je i Put i Istina i Život. Inače si se uzalud rodio.
Pravu utjehu može dati samo Bog
Čovjek od iskona teži za istinom, pravdom. U tom nastojanju treba nam snage, ustrajnosti i utjehe. Čovjek je putničko i patničko biće. Pravu utjehu mu može dati samo Bog. Život je često gorak. Oči pune suza koje natapaju jastuk počinka umornog tijela.
Duh sveti će onu malu apostolsku uplašenu zajednicu pretvoriti u živu neustrašivu Crkvu. Crkva je tijelo što raste hranjeno snagom Duha Svetoga. Zgrada Crkve se dograđuje, izgrađuje s mnogo ruku, svakoga od nas, a graditelj je isti Duh Sveti. On je svakoga od nas ugradio u tu zgradu – Gospodinovu građevinu.
Crkva je zajednica ljubavi, molitve, svetosti, puna Duha Svetoga, što je vidljivo iz djelovanja njenih članova.
Bog nas stalno opominje. On nije šutljiv. Mi smo često nagluhi, pa i gluhi. Duh Sveti govori i danas Crkvi i svakome u Crkvi. Treba imati prijemnike, atene, za Božju riječ, slušati ga u tišini, u zajednici molitve, ljubavi.
Današnji čovjek treba Duha Svetoga
Tako su židovski ribari obratili i obraćali Grčke mudrace, a i Rimljane osvajače svijeta. Sve je to djelo Duha Svetoga. Koliko se trudiš da tijelo Crkve bude što zdravije. Ne žalost Duha Božjega.
Samodopadnim, ogolim ljudima bez Boga lako se „pomrse jezici“, te izokrenu sve naglavce, pobrkaju pojmove. Dobro proglašavaju zlim, a zlo dobrim. Bezbroj je primjera u modernom svijetu. Događa se ono što kaže naš narod: Bog odstupio, đavo pristupio.
I današnjem čovjeku je potrebna intervencija Duha Svetoga, kao što je to bilo apostolima.
Apostolima postade jasna svaka Isusova riječ, te ih ništa i nitko nije mogao odvratiti da uza istinu žive i rade.
Molimo Duha Svetoga da uvidimo kako odbacivanje Isusove radosne vijesti znači gradnju kule Babilonske, znači povratak u divljaštvo, znači odbacivanje glavne predpostavke za vremenitu i za vječnu sreću.