Misija svih mislećih ljudi bi trebala u kaos ideja i misli unositi:red,jasnoću i analizu,zbog razbistravanja zamršene situacije,koju je politika još više usložila i razdrmala.
Na takav način bi sudjelovala u preoblikovanju duhovne strukture svijeta,u pojavnosti vanjske slobode i njene predimenzirane predmetnosti,koja zasljepljuje lepezu našeg unutrašnjeg bogatstva.
Mi se ravnamo prema slici NAMETNUTOG SVIJETA,koji ima samo neke dodirne točke s onim što mi kao osobnost jesmo.Tako paradoksalno dolazimo na životne pozicije,da razumijemo sve oko sebe,ali malo toga u sebi.
Slobodna osoba,kao temeljna ljudska vrijednost u Hrvatskoj postkomunističkoj demokraciji,još uvijek je „terra incognita“.Novijim oblikom totalitarizma u sprezi sa diktaturom kiča i trivijalizacije,koji su zavladali hrvatskim medijskim prostorom,dolazimo kao narod, do ekstenzivna suicidalnost.
Građani ostaju zbunjeni,ne znajući kome više vjerovati.Prejakim fenomenom postboljševičke indoktrinacije,u vlastitoj kući, kao sretan narod ne postojimo.Visokim stupnjem partijske organiziranosti u vodstvima svih stranaka,omogućava potpunu kontrolu djelovanja.Zbog toga ni nakon 25.godina hrvatske demokracije,nije se ostvario bolji život,već smo od toga sve dublje i dalje.Izrazito mi smeta kako su se naše „moralne vertikale“savile pod teretom neizvjesne(financijske)budućnosti.
IMA LI KRAJA OVOJ AGONIJI HRVATSKE I HRVATSTVA?
Hoćemo li ponovno aplaudirati nekim,možebitnim, nadolazećim kastama,koje su zemlju bacila na koljena.Kad svjetlost postane tama i konačnost bude zakačena na materijalnom štapu užitka,izgubit će se put prema božanskom,ostaće samo vanjski,varljivi kompas:iluzija,privida,prolaznih i materijalnih beznačajnosti i bezličnosti.Ne može se postići ravnoteža između duhovne praznine i punoće vanjskog nametnutog svijeta,koji se nudi u svim svojim zadanostima.Na razini antrpološke pojavnosti ulazimo u prostore dinstinkcije,ili se borimo s našom zadanošću bježeći u prolaznost i beznačajnost.
Hrvatska je ušla u završnu fazu nacionalne političke identifikacije,s velikom pomutnjom (conffusio babylonica),čiji je vukovarski vodotoranj simbolična inačica „kule babilonske“.
Poslije svega prijeđenog,kako pokazuju povijesno-politološko-političke raščlambe,nacija se,kao svakodnevni plebiscit RODILA U SUVREMENI NAROD (HRVATSKU NACIJU).Kao i onda 1990-ih,tako i danas,unatoč mnogih subverzivnih potpora,te parapolitičkih udruga,kao esencijalnih kriminalizatora sve do danas,vječno će ostati: SAMOSTALNA I SUVERENA HRVATSKA DRŽAVA;na diku i ponos rodu svome!
Kako je Domovinski rat omogućio ostvarbu samostalne nacionalne države,odlučno obranjem „oružjem i krunicom“hrvatska je povijesnica otpuhala priželjkivane asimetrije „BLJESKOM“i „OLUJOM“khuenovski model („države u državi“,naroda u narodu“),s etničkim građanskim predznakom,koja je,posve,nepoznata inačica u svijetu političke teorije i prakse.¸
Nekada je veliki hrvatski književnik Petar Preradović napisao: „Narod bez države je,kao putnik bez putnog lista,zapreke nalazi svugdje,daleko ne može doći.“
A jedan drugi hrvatski književnik,veliki Tin, proročanski je napisao,pored ostalog…
„Al vrcnut će iskra iz našeg kremena,ja vjerujem i znam,da nam u zaludu mučeništva neće biti.“
„Da rodit će rod od našeg slavnog sjemena,a ako neće,sam ću zazvat pakla vatre,da spale sve i grom da ropski narod satre.“
I mi,ovdje u Pločama,nismo proklinjali tamu,već smo zapalili jedno najmanje svjetlo!
Dr.Filip Šalinović