Na području doline Neretve administrativno i teritorijalno je ustrojeno sedam jedinica lokalne samouprave (JLS) od koji su tri grada – Metković, Ploče, Opuzen te četiri općine – Pojezerje, Kula Norinska, Slivno i Zažablje.
Razvijenost, samoodrživost i efikasnost lokalne samouprave u fokusu je interesa javnosti posljednjih nekoliko godina. Koji su to temeljni pokazatelji i što nam govori uspoređivanje neretvanskih gradova i općina među sobom, ali i u odnosu na ostatak županije, pokušat ćemo definirati i strukturirati u ovom članku. Podatke za analizu, na naše traženje, dobili smo od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.
Dakle, temeljne pokazatelje koji nam kazuju zaostaje li neka jedinica lokalne samouprave ili ne u odnosu na regionalne, nacionalne ili europske prosjeke, odnosno je li riječ o razvijenoj jedinici, uobičajeno svrstavamo u pokazatelje ekonomske razvijenosti, pokazatelje strukturnih poteškoća i demografske pokazatelje.
Korišteni podaci i pokazatelji za usporedbu su:
- Površina u km2;
- Broj stanovnika 2001;
- Broj stanovnika 2011;
- Gustoća naseljenosti;
- Opće kretanje stanovništva (međupopisne promjene);
- Indeks starenja stanovništva (govori nam koliko je broj starijih od 60 godina u odnosu na broj stanovništva do 20 godina);
- Stupanj obrazovanja(mjeren udjelom VSS stanovništva u ukupnom između 20 i 65 godina);
- Stopa nezaposlenosti (mjerena udjelom nezaposlenih u radnoj snazi koji čine svi zaposleni i prijavljeni nezaposleni);
- Prosječan dohodak po stanovniku (percapita);
- Prosječni izvorni proračunski prihodi;
- Prosječni izvorni proračunski prihodi po stanovniku.
U dolini Neretve najbolje ekonomske pokazatelje ima Grad Ploče, iako Pojezerje, prema podacima Ministarstva financija ima veći petogodišnji prosjek izvornih proračunskih prihoda po stanovniku, no riječ je o grešci u knjiženju; naime, kad se pogledaju proračunski prihodi po godinama, vidljivo je da Pojezerjeu 2010. i 2011. godini ima višestruko veće izvorne proračunske prihode od onih u razdoblju između 2012.- i 2014., pa je za pretpostaviti da su donacije iz državnog proračuna pogrešno knjižene kao izvorni proračunski prihodi. Očito je ekonomsko zaostajanje općina u odnosu na gradove, dok od gradova najveće ekonomske probleme trpi Metković. S druge strane, demografski pokazatelji su najbolji u Metkoviću i Opuzenu, dok općine pokazuju duboke demografske depresije.
Grad Ploče, primjerice, ima najviše dohotke po stanovniku u dolini Neretve (27.793 kn/st), kao i izvorne proračunske prihode po stanovniku, uzmemo li u obzir očitu pogrešku u slučaju Pojezerja (1908 kn/st), ali značajno niža gustoća stanovništva u odnosu na druga dva neretvanska grada te loš omjer starog i mladog stanovništva ukazuju na drugu vrstu poteškoća.
Ukoliko bismo, pak, dolinu Neretve uspoređivali s ostatkom županije kojeg uobičajeno dijelimo na otočni prostor (Korčula, Mljet, Lastovo, poluotok Pelješac) i Dubrovnik s okruženjem (Grad Dubrovnik, Župa Dubrovačka, Konavle, Dubrovačko Primorje), vidljivo je da su dubrovački kraj i otočni prostor bogatija područja s manjim strukturnim poteškoćama, ali i, većim dijelom, izrazitim demografskim poteškoćama.
Najmanje razlike između tri različita dijela županije očitavaju se usporedbom stopa obrazovanja stanovništva – prosjeci su između 22 i 26%, dok su među drugim demografskim i ekonomskih pokazateljima razlike vrlo velike; pa je tako prosječan percapita dohodak u dolini Neretve 18.620 kn, na otocima 20.886 kn, a na širem dubrovačkom području 33.215 kn.
Prosječni izvorni prihodi po stanovniku u nijednoj neretvanskoj jedinici lokalne samouprave ne prelaze 2.000 kn po stanovniku, dok, recimo na otocima uključujući poluotok Pelješac u samo jednoj općini su ispod spomenute brojke. S druge strane, analiza gustoće stanovništva te odnosa starog i mladog stanovništva na Pelješcu potvrđuju percepciju demografske katastrofe te su potrebne dodatne i žurne mjere ublažavanja, pored već postojećih koje proizlaze iz Zakona o otocima.
Što se tiče doline Neretve, obnova društvene infrastrukture ne pokazuje se dovoljnom, te bi u narednom periodu posebnu pažnju trebalo obratiti na mogućnost ulaganja u poduzetničku infrastrukturu poput inkubatora i centara kompetencije, te gospodarskih zona, razvoj cijelog pograničnog područja putem fondova prekogranične suradnje i iznalaženje mogućnosti za privlačenje fondova namijenjenih poljoprivredi. U budućnosti, možda, i primjena još uvijek inovativnog koncepta integriranih teritorijalnih ulaganja , koje, pak traži intenzivnu suradnju neretvanskih gradova i općina u zajedničkom otklanjanju demografskih i ekonomskih poteškoća, obrazovanju mladih, razvoju poduzetništva i promicanju socijalne uključivosti.
