Čovjek neke stvari zna, ili bar misli da zna. Tog se drži, ali teško drugima svoj stav može objasniti. On zna za sebe.
Djeca marljivo pohađaju školu i uče predviđeno gradivo. Ako bi netko htio nekom prvašiću objašnjavati gradivo srednjoškolca, uzalud bi se trudio- dijete ne bi ništa razumjelo.
Dijete uči malo po malo, iz dana u dan, iz godine u godinu. Tako je i s nama odraslima. Često nam je teško nekom nevjerniku objasniti svoje stajalište – svoje uvjerenje. I oni bi trebali „krenuti od prvog razreda“, kako bi mogli bar nešto prihvatiti kao utješno.
Što bi koristilo nekome tumačiti atomsku energiju kad on još ni čuo nije da postoji fizika?
Mnoge stvari nam je teško shvatiti, a i ono što shvatimo nije lako ostvariti- u život provesti. Pa tako i poruku današnjeg evanđelja, o nepoštenom upravitelju (Lk.16.1-13).
Svatko će položiti račun
Bio neki bogataš koji je imao velik posjed, kojeg je povjerio upravitelju. Pročulo se kako taj upravitelj nije savjestan, kako vara i potkrada svoga gospodara. Dočuo to i gospodar, i kada se uvjerio u istinitost tih glasina, pozove upravitelja i najavi mu otkaz.
Saznavši za to upravitelj koji je snalažljiv i okretan ne miruje, pozove dužnike i svakome smanji dugovanje, kako bi pridobio njihovu ljubav- zahvalnost. Sve je to činio proračunato kako bi mu to kasnije vratili.
Doznao gazda za taj njegov novi lopovluk, pa ga pohvali da je okretan i snalažljiv.
Isus hvali njegovu brigu za budućnost. Ne hvali Isus njegove prijevare i lopovluke.
Postavlja se pitanje vjernicima kako se oni brinu za svoju budućnost- za vječni život. Svakome će doći dan kada će mu Bog reći: POLOŽI RAČUN! Znamo da će to biti. Moramo se pobrinuti da nas taj poziv ne iznenadi.
Lako shvaćamo što nam Isus ovim želi reći, ali mi teško prihvaćamo pouku.
U Vjerovanju molimo: Vjerujem u život vječni. Onda se pobrinimo sad u ovom životu da onaj drugi život učinimo sebi sigurnim i sretnim.
Kad sunce žarko grije, zna čovjek da će i zima doći, te priprema drva, a domaćica priprema zimnicu puneći smočnicu poljskim plodovima.
Opravdaj Božje povjerenje
Reće Isus kako su sinovi ovoga svijeta pametniji od sinova svjetla. To su oni koji ne vjeruju da postoji nebo, ne brinu se nizašto osim za tjelesno. Sve čine, sve rade kako bi se na ovom svijetu dobro živjelo, bez obzira na poštenje, čast, na dušu i Boga.
Sinovi svjetla vjeruju u vječni život, ali se nedovoljno za njega brinu.
Mi- sinovi svjetla živimo sa sinovima ovoga svijeta, i mi se u trci za dobrima ovoga svijeta često povodimo za sinovima tame, zaboravivši Isusovu besjedu: „Ne može se služiti dvojici gospodara“ (Mt.6.24).
Evanđelje nas uči kršćanskoj odgovornosti, a mi se često ponašamo neodgovorno, iako često pohađamo crkvu. Kako često vršimo inventuru (sveta ispovijed) kako bi saldo bio pozitivan? „Daj račun“!, bit će prva riječ na obali vječnosti, a obala je blizu.
Može se netko i ubiti kako bi izbjegao ljudskom sudu, ali pred Božji sud mora svatko. Vječnost dolazi nenajavljena, ali neizostavno.
Bogati mladić odlazi od Isusa žalostan jer je želio slijediti Isusa, ali se nije htio odreći bogatstva.
Teško će bogataš u kraljevstvo nebesko, jer u trci za blagom zapostavlja dušu. Pretjerano prianjanje uz zemaljska dobra čini nas bezosjećajnima, okrutnima, nepoštenima.
Kad već imaš-učini nešto dobro-podaj nekom. Gospodin obećava nagradu onima koji su: gladne nahranili, žedne napojili, gola odjenuli, žalosna utješili, bolesna pohodili…..jer što god učiniste jednome od najmanje braće, meni učiniste.
Bog u nas ima povjerenje, zato nam daje život na upravu. Nemojmo ga iznevjeriti.
Za uspješno vođenje posla treba odgovorno računovodstvo – česta inventura. Svakim danom nešto doprinositi, a ne odnositi s računa, kako bi konto uvijek bio pozitivan.
Bog u tebe ima povjerenja. Opravdaj ga. On će ti u tome pomoći, ako vidi tvoj trud, ozbiljnost i dobru volju.