Gospođa Sandra Šunjić iz naselja Spilice Crpala Gnječi kod Ploča prkosi „modernim“ trendovima po kojima žene, iz raznih razloga, sve kasnije stupaju u brak i vrlo često samo jednom se odlučuju stvoriti novi život. Sandra ima 41 godinu i devetero djece: Antonio (23 godine), Ivan (22), Karlo (19), Karmen (18), Marija (15), Nikol (13), Noel (11), Leon (8) i najmlađa Leonarda koja ima sedam godina.
U obitelji Šunjić zaposlen je samo Sandrin suprug Nikola, dvije godine stariji od Sandre, koji radi u Luci Ploče, te najstariji sin Antonio , koji je u istoj tvrtci dobio posao prije otprilike godinu dana. Dakle, do prije godinu dana jedini siguran prihod u kuću je donosio Nikola, ali to bračnome paru Šunjić nije predstavljalo prepreku da stvore brojnu i složnu obitelj.
Sandra je domaćica, bez ikakvih prihoda. Cijeli život posvećuje svojoj djeci, smatrajući ih najvećom vrijednošću, pa joj ta spoznaja pomaže da već dugi niz godina, iz dana u dan, često žrtvujući i sebe i svoje ambicije, s potpunom predanošću svojoj djeci omogućuje uvjete da postanu dobri i vrijedni ljudi.Ustaje vrlo rano, već iza pet sati, kako bi osigurala dovoljno vremena da niti jedno dijete, u bilo kojem slučaju, ne ostane zakinuto. Prva svakodnevna obveza joj je priprema doručka za djecu koja idu u jutarnju smjenu u školu, te provjera jesu li obavili sve školske obveze. Nakon što učenici uđu u autobus, započinju uobičajeni „ženski“ poslovi, čišćenje kuće, pranje odjeće, peglanje itd., te priprema ručka.
U svemu tome treba naći vremena posvetiti se djeci koja u školu idu poslije podne. Dotle su se ona iz jutarnje smjene vratila kući i dok su još „vruća“, nakon ručka, s njima radi zadaću i pomaže im u rješavanju drugih školskih obveza. Sretna je okolnost što su joj djeca dobri učenici i mnoge stvari mogu obaviti sami i dok i dječaci djevojčice u kasnim popodnevnim satima, poslije rješavanja školskih obveza, igraju nogomet, kojega obožavaju, Sandra za cijelu obitelj priprema večeru. Ti trenuci su za ovu iznimno vrijednu i požrtvovanu domaćicu najdraži dio dana, jer je konačno cijela obitelj zajedno. Prepričavaju se dnevni događaji i rade planovi za iduće dana, a Sandra, prožeta obiteljskom idilom, „puni baterije“ za idući dan kada će opet sve iz početka. Tek nešto lakši dan joj je nedjelja, koja je rezervirana za misu u crkvi u Staševici.
„Ne mogu reći da nema i teških dana, brojne su prepreke s kojima se suočavamo, a najčešće su one financijske prirode. Velika smo obitelj i takve su potrebe, pa ne treba naglašavati da je suprugova plaća nedovoljna za sve. Neću pretjerati ako kažem da svaki dan prolazimo tešku borbu, ali nikada nismo požalili zbog brojne obitelji, jer smo jedni drugima siguran oslonac i snaga, te kroz život kročimo ponizno, sli sigurno. Suočit ćemo se sa svim izazovima koje život pred nas postavi, a ustrajnost ćemo crpiti upravo iz naše obitelji. Nema veće sreće nego svaki dan gledati vlastitu djecu kako polako ali sigurno sazrijevaju i postaju ljudi“, kaže nam Sandra. Ova ponosna i samozatajna žena zahvalit će Gradu Ploče, Dubrovačko-neretvanskoj županiji i svima koji im pomažu, a mi ćemo dodati da bi bilo poželjno da ta pomoć bude i veća.
Tekst o Sandri Šunjić u tiskanom izdanju možete pročitati u Dubrovačkom vjesniku koji će na pločanskim kioscima biti u subotu ujutro.