Darivanje krvi je najplemenitiji ljudski čin u kojemu zdrava osoba daruje dio sebe, dio svoga zdravlja nepoznatoj bolesnoj osobi, a taj humani i nesebični čin Ivan Dominiković Dundo iz Ploča i Mirko Vlahović Jablan iz Komina učinili su do sada preko dvjesto puta! Točnije, Mirko je 103 puta darovao najdragocijeniju tekućinu, a Ivan 101 put, što znači da su njih dvojica do sada darovali gotovo sto litara toga nezamijenjivoga lijeka. Jer, kao što je poznato, zamjenskih pripravaka za krv još uvijek nema i darovatelji su jedini njen izvor.
Ivan Dominiković ima nepunih 65 godina, cijeli radni vijek proveo je u Luci Ploče, na poslovima održavanja kao automehaničar, i jedan je od osnivača Kluba dobrovoljnih darivatelja krvi Luka Ploče, koji je danas pridružen Crvenom križu Ploče. Tri puta je bio čelni čovjek pločanskih dokera – darivatelja krvi. „Luka, u kojoj sam radio kao mladi majstor, brzo se širila, nabavljali su se novi strojevi, pa su se događale nesreće u radu. Jedna takva nesreća dogodila se davne 1969. godine, kada je moj kolega hitno prebačen u najbližu, mostarsku bolnicu i odmah je trebao krv.
Tada sam se odazvao i tako je sve krenulo, iskreno i spontano. U to vrijeme naš klub još nije bio osnovan, to se dogodilo kasnije, a vremenom su uspostavljeni odnosi s transfuziologijama u Splitu i Dubrovniku. Tijekom Domovinskoga rata dobio sam zapovijed od zapovjednika Ratne luke Ploče Zvonimira Frankovića da organiziram dvadesetak ljudi, koji će u svakom trenutku biti spremni dati krv. Taj sam zadatak obavio savjesno i časno. Danas me veseli kad vidim da se mladi ljudi uključuju u klub, a ja ću im pomoći iskustvom i savjetima“, kaže Ivan, danas potpredsjednik Kluba DDK Luka Ploče. S ponosom će istaknuti kako su Mirko i on do sada pomogli stotinama bolesnih osoba, a nekim su vjerojatno i spasili živote.Krv je darivao diljem Hrvatske, od Vukovara preko Varaždina do Dubrovnika, član je zaklade Ana Rukavina, i ako mu zdravlje dopusti, planira pomagati drugima do svoje navršene 65 godine, što je krajnji zakonski rok.
Mirko Vlahović ima 58 godina, a krv je prvi put darovao dok je bio na odsluženju vojnog roka u Osijeku, 1978. godine. „Poseban je to osjećaj, a ja darujem krv iz dva razloga, jer pomažem drugima i pridonosim spašavanju nečijega života, a ujedno kontroliram vlastito zdravlje“, kaže nam. Zanimljivo, Jablan je ovaj humani čin obavljao u čak osam država. Osim Hrvatske, u Švedskoj, Italiji, Grčkoj, Kini, Španjolskoj, SAD-u i susjednoj BiH. „Bio sam pomorac, 13 godina sam plovio svjetskim morima, pa sam i tamo pronašao malo slobodnoga vremena da darujem krv“, rekao je ovaj kominski umirovljenik, koji je 23 mjeseca neprekidno u KBC Split na Odjelu Transfuziologije sudjelovao u programu Trombocitofereze.
Pred njim je još gotovo osam godina u kojima će se moći odazivati na pozive pločanskoga Crvenog križa, pa su svi izgledi da će uskoro oboriti rekord sada, na žalost, pokojnoga Aleksandra Adamovića – Leše, koji je dragocijenu tekućinu potrebitima darovao čak 112 puta. „Nije mi primarno postati rekorder, ali imam i dalje želju darivati krv“, zaključio je Jablan. Dugogodišnja humanost njega i Ivana nije ostala nezapažena, pa su dobili zahvalu i od gradskig vlasti u Pločama, a sada, sukladno Statuto Hrvatskog crvenog križa, očekuju poziv i hrvatske predsjednice koja će im dodijeliti orden Reda Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski. Čestitkama su se pridružile i ravnateljica i djelatnica Crvenog križa u Pločama Martina Vrankić i Lorinda Družijanić.
Inače, krv teoretski može darovati 60 posto svih muškaraca i 50 posto žena u pučanstvu. Stvarni postotak ljudi koji daruju krv je znatno manji, u Hrvatskoj 3,8 posto stanovništva. U Hrvatskom registru darivatelja krvi evidentirano je oko sto tisuća darivatelja, od čega su 70 posto muškarci, a 30 posto žene. Uobičajena doza uzete krvi je 450 ml. Muškarci mogu darivati krv četiri puta godišnje s razmakom između darivanja od tri mjeseca, a žene tri puta godišnje s razmakom od četiri mjeseca.
