„Marijan je prije svega čovjek. Čovjek srca. Glasan, britak, a iza svega kriomice sa suzom u oku da ga nitko ne vidi. Slab na potrebite. Na malene. Čovjek koji nikada ne odustaje i ne zatvara oči pred tuđom nevoljom. On se stvori tu baš kad treba. Za njega ne postoji: Ne mogu, nema. Uporan kakav je, često neshvaćen u svojim dobrim namjerama, on uspijeva jer je i Bog na njegovoj strani. Stoput mi je rekao kako mu nikad ne smijem kazati – hvala. Ipak. Hvala Marijane. Hvala Bogu, tebi i svima koji su bili s tobom. Hvala jer opet hodam…“ Ove iskrene i emotivne riječi učiteljice iz pločanske škole Selme Oršulić najbolje opisuju pločanskoga humanitarca Marijana Tolja. Za Selmu su, naime, na humanitarnom koncertu i domjenku u Domu športova Ploče, osigurana potreba financijska sredstva za operacije kukova kojima se morala podvrgnuti. Inicijator te humanitarne akcije, koja je imala fantastičan odjek u javnosti, bio je Marijan Tolj.
To je bila samo jedna od niza akcija koje je zadnjih godina, sa svojim suradnicima, organizirao ovaj pločanski Hercegovac. 56-ogodišnji Marijan u gradu na ušću Neretve živi zadnjih 35 godina, nakon dolaska iz rodnog Klobuka. Oženjen je i ima sina i kćer. Veliki dio svoga života posvetio je potrebitima. U Staševici je sudjelovao u obnovi kuće obitelji Marević, u kojoj Jure Marević živi sa svojom bolesnom suprugom i dvije paralizirane kćerke. U Stablini je, zahvaljujući njemu i suradnicima, također obnovljena kuća u kojoj je, u do tada potpuno neljudskim uvjetima, živio Zoran Milić. Marijan se istaknuo i kada je tragedija pogodila braću Petrušić u Pločama. Njima je u požaru potpuno uništen stan u kojem su živjeli. Trebalo je puno vremena, energije i volje da se iznađu financijska sredstva potrebna za obnovu, ali danas braća opet žive u uređenome stanu. Marijan se angažirao i na izgradnji lifta za invalidne osobe koje se trenutačno gradi u Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Pločama .Dok se taj, iznimno važan, projekt za pločansku školu realizira, Marijan već sudjeluje u novoj humanitarnoj akciji. Ovaj put u Kominu, gdje je organizirao prikupljanje sredstava za pomoć obitelji Kraljević koja živi u iznimno teškim uvjetima.
Mnogi će se zapitati, što ovoga čovjeka pokreće da u tolikoj mjeri pomaže drugima i prolazi s njima brojne teškoće i prepreke? „U mojoj obitelji imam jednoga krasnog dječaka, učenika šestoga razreda, ozbiljno bolesnog, od rođenja u kolicima. Njegova sudbina, ali i njegova borba i želja da pobijedi bolest životno je utjecala na mene i, moram priznati, promijenila me i „natjerala“ da na život gledam potpuno drugačijim očima. Mome nećaku svakodnevno sam na raspolaganju, spreman sam učiniti sve da mu olakšam život, a iskustva koja već godinama prolazim sa njim, pomogla su mi da primjetim patnju i potrebe i drugih ljudi i u meni probudila želju da i njima pomognem i život im učinim barem malo ljepšim. Kada to radim, osjećam smisao i puninu vlastitoga života. U mnogim dobrim stvarima učinjenim zadnjih godina sudjelovali su i drugi ljudi i institucije, bez kojih se ne bi mogli realizirati projekti koji su potrebitima pomogli da žive bolje i kvalitetnije. Svakako želim istaknuti ulogu fra Paviše Norca, fra Vinka Prlića, nadbiskupa Marina Barišića, sada u Kominu don Petra Perlete, Marije Vučković, Marijete Hladilo, Marka Biskupa, Mare Hadžije, Lore Lovrić, Željke Marević, Ivice Žderića i mnogih drugih ljudi dobre volje. Moram, također, spomenuti i pomoć koju smo dobivali od Grada Ploča, Dubrovačko – neretvanske županije, Luke Ploče, tvrtke TIV iz Vrgorca, Crvenog križa Ploče, Caritasa Splitsko – dalmatinske županije, pločanskih obrtnika..“, kaže Marijan, a na naše pitanje do kada će biti na raspolaganju drugim ljudima, kratko je odgovorio: „Dok god me budu trebali“.
Tekst u tiskanom izdanju možete pročitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika.