O
bilježavanje 25. obljetnice ustrojavanja 116. brigade HV-e održat će se u subotu, 26. studenoga 2016. godine u Metkoviću, kojeg zajednički organiziraju predstavnici svih postrojbi koje su bile dio 116. brigade, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te svi gradovi i općine doline Neretve.
RATNI PUT 116. BRIGADE HRVATSKE VOJSKE 1991. – 1995.
Domovinski rat koji je hrvatskom narodu nepravedno nametnuo velikosrpski agresor 1990. – 1995. predstavlja najsvjetlije stranice novije hrvatske povijesti. U ovom ratu nemjerljiv pridonos dali su i Neretvani.
Vojno-zemljopisna, društvena, politička, povijesna i druga obilježja donjeg Poneretvlja uvjetovala su da ovaj dio Hrvatske postane za Jugoslavenski politički vrh i JNA jedan od strateških pravaca. Raspored vojarni na hrvatskoj obali i otocima te zaleđu juga Hrvatske bio je bitna polazna osnovica za realizaciju neprijateljskih namjera. Neprijatelj je imao jasan plan, a narod donjeg Poneretvlja imao je izbor: ili se boriti ili predati. Sukladno tradiciji i općem opredjeljenju hrvatskog naroda, izabrana je borba.
Za borbu je trebala organizacija, ljudski i materijalni resursi. Osim volje, hrabrosti i odlučnosti za ostvarenje stoljetnog sna svih Hrvata, drugoga nije bilo.
Prve legalne postrojbe u to vrijeme bile su pričuvne postrojbe MUP-a RH. Prva borbena postrojba na jugu Hrvatske bila je „A“ satnija ZNG-a Metković, koja je ustrojena 2. lipnja 1991. Ta je postrojba bila prva postrojba iz doline Neretve koja se organizirano suprotstavila neprijatelju u njegovu napredovanju. Bila je okosnica u napadnim borbenim djelovanjima brigade, a odmah nakon prelaska u 4. gbr. 1993. sudjeluje u operaciji Maslenica gdje postavljenu zadaću izvršava besprijekorno uz jednoga poginulog i više ranjenih pripadnika.
Poslije „A“ satnije ZNG-a formiraju se pričuvne satnije i bojne što u organizacijskom smislu nije bilo dostatno za kvalitetno izvođenje borbenih djelovanja. Odlukom ministra obrane RH Gojka Šuška od 17. studenoga 1991. ustrojena je 116. brigada HV-a. Ustrojeno je zapovjedništvo brigade, 1. bojna u Metkoviću, 2. bojna u Opuzenu, 3. bojna u Pločama, 4. bojna (Otrićka) u Novim Selima, 6. stolačka bojna ustrojena je 6. lipnja 1992. u Blacama, a ustrojene su još i pristožerne postrojbe. Za prvoga ratnog zapovjednika 116. br. HV-a imenovan je pukovnik Nedjeljko Obradović. Početkom ratnih djelovanja na jugu Hrvatske, dijelovi, a potom i cijela brigada, uključuju se u ratne operacije na tom dijelu Republike Hrvatske i njegovu zaleđu.
Prvo borbeno iskustvo postrojbe iz doline Neretve stječu u operaciji „Zelena tabla-Male bare“, kada je napadnut Garnizon Ploče i kada su zarobljene velike količine ubojnih sredstava i naoružanja. To naoružanje je iskorišteno za popunu 116. br. HV-a, IV. brigade ZNG-a i ostalih postrojbi HV-a poglavito u Dalmaciji.
Druga važna operacija u kojoj je sudjelovala 116. br. HV-a je sprječavanje neprijateljskoga prodora prema dolini Neretve na području uvale Bistrina, u smjeru sjevera gdje je neprijatelj pokušao izvesti desni obuhvat snaga HV.
Dana 10. travnja 1992. odigrala se presudna bitka za dolinu Neretve u borbi za Stolove. To je prijelomni trenutak u obrani cijele doline Neretve. Tih dana 116. br. HV-a, uz pomoć dijelova IV. br. ZNG-a, 114. br. HV-a, 113. br. HV-a i dijelova još nekih postrojba slomila je kičmu neprijatelju na južnome bojištu. Neprijatelj je jakom topničkom pripremom, a potom i napadom pješaštva i oklopništva odbačen na početne položaje, a na nekim mjestima i dalje. Na žalost, sve postrojbe koje su sudjelovale u napadnim djelovanjima imale su poginule i ranjene branitelje, ali gubici neprijatelja u ljudstvu i tehnici bili su znatno veći.
Poslije te operacije slijede operacije oslobađanja Dubrovačkog primorja, Dubrovačkog zaleđa i Konavala u kojima su sudjelovale postrojbe iz cijele Hrvatske, a između ostalih i 116. br. HV-a.
Završetak ratnih djelovanja u Hrvatskoj, koje je najavila oslobodilačka vojno-redarstvena operacija „Oluja“, imao je na južnom bojištu upečatljiv završetak. Neprijatelj je pokušao izvesti kombinirani topničko-pješački napad na Dubrovnik i širu okolicu u uvjerenju da je većina naših snaga angažirana na jednom od smjerova u operaciji „Oluja“. Glavni smjer napada neprijatelja bio je usmjeren na područje obrane koju je izvodila 116. domobranska pukovnija HV-a (preustrojena iz 116. br. HV-a). Na taj napad, 116. dp. HV-a i ostale postrojbe južnog bojišta žestoko su uzvratile i unatoč gubitcima u ljudstvu zadržale dostignute položaje nanijevši neprijatelju značajne gubitke, prije svega u ljudstvu. Nakon Daytonskog sporazuma Pričuvne postrojbe Hrvatske vojske pa tako i 116. dp. HV-a demobiliziraju se i prelaze u mirnodopski ustroj.
Kroz brigadu je prošlo 6409 branitelja, 65 branitelja je poginulo, a više stotina je ranjeno ili oboljelo.
Poginuli pripadnici 116. brigade i 116. domobranske pukovnije Hrvatske vojske
Unatoč svim nastojanjima nismo uspjeli doći do svih fotografija poginulih pripadnika 116. brigade i 116. domobranske pukovnije Hrvatske vojske. Kroz brigadu je prošlo preko 6.500 branitelja, neki su svoj ratni put nastavili u drugim postrojbama HV-a i HVO-a te kao i njihove obitelji doživjeli razne sudbine.
- Ninoslav Abramović 1962.-1992.
- Ante Babić 1959.-1991.
- Darko Babić 1962.-1991.
- Ante Batina 1971.-1992.
- Krešimir Bebić 1974.-1992.
- Mario Bebić 1967.-1992.
- Adolf Beno 1941.-1992.
- Boro Brečić 1971.-1992.
- Stipe Buljubašić 1957.-1991.
- Ivica Čaušević 1973.-1995.
- Renato Čović 1972.-1991.
- Andrija Ćurčić 1967.-1992.
- Mate Dodig 1957.-1993.
- Stipe Dropulić 1970.-1994.
- Zvonko Dropulić 1972.-1991.
- Joze Dujmović 1960.-1991.
- Jadranko Džono 1961.-1992.
- Eugen Erjauc 1967.1992.
- Domagoj Gabrić 1966.-1991.
- Joško Glamuzina 1974.-1997.
- Hrvoje Ilić 1972.-1994.
- Mario Jadreško 1965.-1991.
- Ivan Jelinić 1955.-1992.
- Niko Jerković 1961.-1992.
- Marinko Jurko 1954.-1994.
- Jure Kelam 1963.-1992.
- Dražen Kozina 1968.-1992.
- Ante Kuran 1950.-1991.
- Tomislav Lukić 1967.-1992.
- Vice Marević 1952.-1996.
- Stanislav Marić 1969.-1993.
- Vlaho Maslović 1967.-1991
- Nikola-Alenko Mataga 1954.-1991.
- Ivan Milanović 1958.-1992.
- Stanko Milanović 1956.-1992.
- Ilija Moro 1953.-1992.
- Marijan Mustapić 1958.-1992.
- Neven Mustapić 1970.-1991.
- Siniša Musulin 1965.1995.
- Mario Nikolić – Kiš 1964.-1993.
- Mustafa Nuhanović 1956.-1992.
- Vedran Ostojić 1972.1992.
- Velija Obradović 1969.-1992.
- Albin Osti 1961.-1995.
- Ivica Petrović 1971.-1995.
- Ante Petrušić 1965.-1995.
- Draženko Pleše 1963.-1992.
- Boško Previšić 1961.-1992.
- Vica Prusac 1967.-1992.
- Pero Puljić 1957.-1993.
- Nikola Radić – Trle 1946.-1992.
- Boško Raič 1970.-1992.
- Ante Rebac 1947.-1991.
- Luka Simat 1963.-1991.
- Marko Stjepanović 1964.-1992.
- Pero Šanje 1963.-1991.
- Andin Šetka 1972.-1992.
- Šećo Šetka 1970.-1992.
- Šefko Šetka 1959.-1992.
- Stipe Štrbić 1954.-1995.
- Ante Taslak 1963.-1991.
- Živko Vidović 1957.-1991.
- Renato Vladimir 1969.-1991.
- Ante Vrdoljak 1958.-1991.
- Zvonimir Vukša 1946.-1991.
- Tomislav Zvono 1955.-1992.