I reče nam Gospod da smo djeca svijetla. I kvasac moramo biti. Svjesni te činjenice istinu moramo pronostiti u svako doba, na svakom mjestu, bilo to zgodno ili nezgodno. Istinu Božanskog nauka, istinu o velikanima naše povijesti, istinu o zbivanjima u dragoj nam Domovini.
Sve nas to obvezuje da danas na godišnjicu smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana progovorimo koju riječ.
Bio jedan narod – Božji, narod – Izabrani, narod – Izrael se zvao. Sudbinu tešku je imao u Egiptu boraveći, obavljajući najteže poslove… I Bog mu odredi vođu – Mojsije se zvao.
Vodio ga kroz pustinju u obećanu zemlju – rodni kraj. Put taj bio je dug i pun poteškoća. No, vidjelo se da ih Bog nije napustio. I umre Mojsije prije no što je ostvario svoj zadatak.
I pojavi se jedan drugi narod kojem su tepali: Predziđe kršćanstva – HRVATSKI NAROD.
I Bog mu posla vođu – dr. FRANJU TUĐMANA… On je jedan… jedini… jedinstven… neponovljiv… nenadoknadiv… vizionar… hrabar… utemeljitelj, pod čijim vodstvom su ostvareni snovi mnogih generacija… NEZAVISNA, SAMOSTALNA DRŽAVA HRVATSKA.
Povjesničar koji je stvarao povijest
Imao je petlju oduprijeti se svjetskim moćnicima, domaćim izdajicama i gramzivim susjedima.
Franjo je povjesničar koji je stvarao povijest. To je postigao ujedinjenjem svih Hrvata… Svi za jedan štap, govorio je.
A danas mnoštvo stranaka, ni broja im se ne zna. Zamislite da svatko vozi automobil po svojim pravilima… što bi bilo? Nužni su sudari, sukobi i nasta velika šteta.
Treba poštivati jedan zakon. Ne treba ga izmišljati. Bog nam ga je dao. I svi će sretno stići k cilju svoga putovanja.
Uzmimo sudbinu u svoje ruke, njegova bi besjeda. Hrvatska iznad svega i prije svega, govorio nam je Franjo. Zapalio je baklju slobode… Unio je svjetlo u naš život.
S ponosom možemo reći da smo Hrvati. Pod njegovim vodstvom san se pretvorio u stvarnost.
Domovinski rat nas je ujedinio. Bili smo složni. Znali smo što hoćemo. Velika to bi ljubav prema Domovini. Hvala ti Bože što si nam ga dao.
Ako nekom odaješ počast, ne možeš rušiti što je pod njegovim vodstvom izgrađeno.
Bio je izdržljiviji, snalažljiviji od svojih protivnika. Nitko ga nije mogao ušutkati… Prkosio je, jer je znao što hoće. I bio je u pravu, budući da svatko ima pravo na svoj dom, svoju Domovinu.
Nekoga vodi ljubav, a nekoga mržnja… Napadali su nas oni koji su nas mrzili.
Nisu nam dali da se branimo, a sada nas žele uništiti utapanjem u veliku zajednicu.
Franjo… Bio si nam otac čvrste ruke. Ponosni smo jer smo ti vjerovali.
Nebo je bogatije za jednog našeg zagovornika
I nikada više neće biti kao što je bilo prije njega. Zamislite Franju u mirovini, a da netko drugi „glumi predsjednika“ – poput dvojice njegovih nasljednika, koji sebi dadoše zadatak – srušiti što je Franjo gradio.
Kako bi on to mogao podnositi? Zato ga Gospod uze k sebi. Grobovi velikana su jednostavni. Njihov spomenik je njihovo životno djelo.
Volio je Franjo Hrvatsku ko majka dijete. Želio ju izvesti na pravi put sreće, blagostanja.
Nebo je bogatije za jednog našeg zagovornika.
Poznat je natpis na Kenedijevu grobu: Ne pitaj što Amerika može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za nju. Franjo je jednako zborio hrvatskom čovjeku – rodoljubu.
Što vrijeme bude više odmicalo, sve više će te cijeniti, Franjo dragi. Mačići progledaju treći dan, a mnogi Hrvati nisu ni do danas. Očito je to, jer smo dopustili da nam se povijest u mnogočem ponavlja.
Zagovaraj Franjo branitelje naše – te mladiće u tenisicama, oskudno odjevene, pretežno s naoružanjem kojeg su sami kupili. Ne pokazuju ih kao pozitivne ličnosti. Tko to više priča o njihovim junaštvima. Tko filmove o njima snima, kao zalog budućim naraštajima? Naprotiv, stalno se o njih netko „očeše“, traži im se „dlaka u jajetu“, glumeći neke moraliste i poštenjačine, a kad je trebalo braniti Domovinu, ti sadašnji kritičari skrivali su se po podrumima ili su tuđu zemlju natapali svojim znojem.
Izmoli Franjo da branitelji budu imali tretman kakav zaslužuju. Njihova bi imena morala biti zapisana zlatnim slovima u povijest Hrvatskog naroda, a ne kao do sada samo na križevima.
Oslobodi nas, Gospode, onih koji rodoljublje proglašavaju nacionalizmom, šovinizmom, desničarenjem.
Ne mogu mu oprostiti Hrvatsku
Franjo Tuđman jest i ostaje gigant – najveća figura u povijesti hrvatskog naroda.
Slijepima i kratkovidnima smetaju dalekovidni. A tko će ih onda voditi? Zar psi vodiči? Ja ih žalim. Teško će do lijeka. Skreloza je bolest koja se teško liječi.
Ne mogu ti Franjo oprostiti Hrvatsku, jer je oni nisu htjeli, a i danas je ne žele samostalnu, neovisnu… Stoga se trude dokazati da je sve bilo pogrešno. Ali dragi Bog, po zagovoru Nebeske Majke, po oslobađajućoj presudi Gotovini i Markaču potvrdio je ispravnost odluka dr. Franje Tuđmana.
Juda je uvijek bilo, i bit će ih… No, što je previše, previše je… Imajte na pameti kako je Juda završio.
S tuđom zastavom se ne ide ni u svatove, ni u rat. Stidim se prošlosti… teška je sadašnjost… vjerujem u budućnost, tvoje su riječi, Franjo.
Nema svijetle budućnosti jednog naroda bez sloge i bez poštivanja vječnog – Božjeg zakona.
Kad dijete prohoda, više ne puže, ako i dalje puže, postaje bogalj.
Danas će u mnogim očima zablistati suza u odsjaju svijeće sa ružom – ružom hrvatskom u ruci koja je sklopljena na molitvu, jer se vidi velika zabrinutost, kao da se pitamo: Kuda, kuda ideš danas Hrvatska?
Uviđa narod sve više i više tko je bio Franjo, te poštovanje prema njemu iz dana u dan sve više raste, a odioznost prema njegovim mrziteljima se povećava.
Budimo ponosni na svog preporoditelja, obnovitelja i utemeljitelja hrvatske državnosti i neovisnosti dr. Franju Tuđmana.