Već više od stotinu godina u Rogotinu se s koljena na koljeno prenosi tradicija liturgijskoga i paraliturgijskoga pjevanja. Prenose je Pučki pivači crkve Presvetoga Trojstva.
Na drvenome koru rogotinske crkve u stara bi se vremena na nedjeljnoj pučkoj misi ili za drugih većih blagdana u posebno ograđenom prostoru, „kočaku“, okupili pjevači i u višeglasnoj harmoniji zapjevali Svet, svet, Vjerovanje i druge napjeve. U pjevačkoj skupini nalazi se pet do deset pjevača, a redovi se, odlaskom starijih pjevača, popunjavaju tako da stari pjevač, čuvši iza sebe lijep glas i „dobro uho“ mlađahnoga Rogotinjanina, istoga uvede u „kočak“ i promakne ga u crkvenoga pjevača.
Među brojnim pjevačima Rogotinjani i danas spominju Filipa Glamuzinu zvanoga Pile, Josipa Damića – Đodu, Srećka Damića – Sreju i Antu Rončevića – Fantu. U generaciji nakon njih spominju se Ivan Dodig – Miše, Ante Šunjić – Livi, Ante Žderić –Fantina, Jure Šunjić –Jurica, Joze Damić – Jokica, Joze Šunjić – Mačica, Ivan Šunjić – Srcara, Joze Šunjić – Bepo, Duje Žderić i drugi. Poslije njih došli su: Niko Žderić – Ufiničin, Ivan Žderić – Jozić, Zdenko Šunjić – Majt, Ante Nikolac Galac, Mate Šunjić – Juričin, Mijo Šunjić – Meštrov, Ante Šunjić – Trusa… Posebno mjesto u povijesti pučkoga pjevanja u Rogotinu pripada Anti Šunjiću – Tarzi. On je kao mladić ušao u „kočak“ i od starih pjevača naučio sve napjeve, te ih prenio na današnju generaciju.
Dobili nagradu Grada Ploča
Ipak, nova vremena donose svoje posebnosti, pa je usmenu predaju zamijenila tehnika. U crkvi PresvetogaTrojstva prije nekoliko godina, uz angažman glazbenoga studija iz Opuzena, snimljen je cijeli opus crkvenih pučkih pjevača: napjevi s mise, tradicionalni napjevi božićnog vremena, korizmeni napjevi i napjevi s procesije Velikoga petka, sprovodna pjevanja i neke marijanske pjesme.
Prije više od dvadeset godina, pod dojmom dostojanstvenoga sprovoda u Rogotinu, obilježena pjesmama i psalmima u izvedbi pučkih pivača, neke su obitelji iz okolnih mjesta poželjele da im pri ukopu njihovih najmilijih pjevaju Rogotinjani. Tako su oni sve češće pozivani da pjevaju na sprovodima izvan Rogotina, pa u današnje vrijeme, tijekom jedne godine, otpjevaju preko 80 sprovoda na području od Neuma do Krila Jesenica, te od Hvara do Mostara.
Pored crkvenoga pjevanja današnji pučki pivači nastoje sačuvati i stare zavičajne napjeve kao i druge dalmatinske pjesme. U tome su prepoznati kao čuvari tradicije i 2007. godine dobili su godišnju nagradu Grada Ploča. Od mnogobrojnih nastupa mogu se izdvojiti oni na raznim smotrama crkvenga pučkog pjevanja posebno u konkatedrali sv. Petra u Splitu i crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu u Zagrebu, samostalan nastup na manifestaciji Glazbene večeri u Donatu u Zadru, nastup na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku, nastupi u Dubrovniku (misa u Katedrali, nastupi u kazalištu Marina Držića i atriju Kneževa dvora), nastup na Smotri folklora u Zagrebu, nastupi u Poljskoj itd. Današnju generaciju pučkih pivača čine tenori Ante Šunjić – Tarzo, Milan Šunjić – Manistra, Svjetlan Nikolac – Svitli i Branko Šipić, baritoni Ivica Šunjić – Pela i Ivan Šunjić – Majtov, te basovi Ante Damić – Grgin, Stipe Šunjić – Kaćo i Katarino Šunjić.
„Ode je raspalooooooo, tribaaaaa okrpit“
Pokojnoga Pilu Rogotinjani pamte kao jednoga od velikih pjevača, a za njegovo je ime vezana i jedna zanimljiva anegdota, koju nam je ispričao Ante Damić. Pile je bio nepismen, što nije bilo ništa čudno za ona vremena. Kraće napjeve, koji su se češće ponavljali, pjevao je bez poteškoća, ali problem je bio s dužim tekstovima. Tada bi mu pismeni Đoda prišapnuo što treba otpjevati. Tako je prigodom jednog Velikog petka došla Muka Gospodina našega Isukrsta. U Rogotinu se Muka pjeva tako da jedan pjevač za ambonom pjeva tekst, kao narator, Isusove riječi pjeva svećenik s oltara, dok ostalo pjevaju neizmjenice pjevači. Već je prošlo pola Muke i Đoda je, gledajući u pokidani list starog libra, više za sebe prošaptao: „Ode je raspalo, triba okrpit“. Pile je mislio da je ta rečenica dio Muke i zapjevao: „Ode je raspalooooooo, tribaaaa okrpit“. Prisutni su ostali zatečeni, a neke bake su šapćale: „Vraga izija, dobro ti se napija“, vjerujući da vino koje se na Veliki petak popije uđe u krv.
Pričo o Pučkim pivačima iz Rogotina možete pročitati u Dubrovačkom vjesniku koji je u subotu ujutro na kioscima u Pločama.