Kad se neka osoba nađe u velikim problemima, iskušenjima, kad je pogodi bolest ili neka druga nepogoda, kad im smrt „prije vremena“ oduzme voljenu osobu, može se čuti vapaj i pitanje: “Bože što sam ti skrivio, pa da me ovo snašlo?“
Odgovor na to pitanje imamo u današnjem evanđelju u kojem Isus ozdravlja slijepca od rođenja. Zapitaše učenici Isusa: „Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?“ Odgovori Isus: „Niti sagrješio on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituje volja Božja.“ (Iv.2-3)
Duhovno sljepilo se javlja kroz čitavu povijest
Evo nam prigode da se prisjetimo raznih vrsta sljepoće. Da, postoje slijepci od rođenja, a i oni koji su vid izgubili bolešću ili nesretnim slučajem. Obilaze oni liječnike tražeći lijeka za izlazak iz mraka – noći, kako bi opet mogli gledati suncem obasjanu prirodu, rumenilo zore i suton, pticu u letu, ružu u cvatu, majčino blago lice, nevine dječje oči u kojima se odražava ljepota života. Vidjeti ožareno – sretno lice voljene osobe.
Ovdje je potrebno naglasiti duhovnu zasljepljenost farizeja, duhovnih vođa židovskog naroda. Duhovno sljepilo se javlja kroz čitavu povijest, a i danas je prisutno u mnogim društvenim zbivanjima. Nepismenost je jedan vid sljepila.
Blizu nam je božanski liječnik, koji liječi zasljepljene i slijepe. Potrebno mu je pristupiti puni pouzdanja i poniznosti. Čvrsta vjera čuda čini.
„Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv.8.12). Isus je Svjetlo, Sunce svijeta, koje vječno svijetli, gori, grije. Uza sve to mnoge duše ledene. Ne bježi iz djelokruga božjeg svjetla. Dopusti mu da te grije i da obasja tvoje staze kako ne bi zalutao u životnim olujama, kako bi mogao nadvladati sile tame.
Grijeh iz slabosti ili izopačenosti je najveća tama. Tame se boje ne samo malena djeca, nego i odrasli koji znaju da zvjeri love svoj plijen u mraku.
Ostati u grijehu znači ostati u tami, a to nije normalno za normalne ljude. Čini im je lakše zatvoriti oči nego mijenjati mišljenje, srce i životne navike.
Oholost, umišljenost, licemjerje nam ne da da u Isusu vidimo Boga: Božju mudrost u njegovim riječima, Božju moć u njegovim djelima.
Evanđelje nam bilježi: „Svjetlost je došla na svijet, a ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla“. (Iv.3.9).
Ne okreći leđa prijatelju – nepristojno je, neljudski, nije pošteno.
Ne okreći leđa neprijatelju – opasno je, pogibeljno, a nije ni kršćanski.
Okreni Kristu lice da te osvjetli. Znaj da svjetlo i tama ne idu skupa, stoga se čuvaj djela tame.
Dostojevski napisa: „Svijet voli svoje blato, i ne želi da se uznemiruje.“
Nastojmo da ne budemo u broju slijepaca. Molimo Gospodina da progledamo ako nam je vid oslabio, a ako vidimo molimo ga da ne osljepimo.
Neki žele biti slijepi
Svojim pogledom na svijet, svojim životom, svojim djelima pokaži koliko cijeniš vječni život, kojega ćeš zaslužiti samo čestitim životom u vremenu zemaljskog života.
Neće svaki koji mi govori, Gospodine, Gospodine, uči u kraljevstvo nebesko, već onaj koji bude vršio volju Oca mojega koji je na nebesima.
Ne robuj prohtjevima tijela na svoju vječnu štetu! Kad vidimo da čestiti, pošteni, radišni trpe, a bezbožnik uživa u svom blagostanju, nameće se pitanje samo od sebe: Kako to? Zašto? Učeni, mudri ljudi imaju svoje tajne koje ti ne razumiješ. Zašto ne dopuštaš da Bog ima svoje tajne, koje će ti biti znane kad se s njima sjediniš u vječnosti.
Prisjeti se pouke iz evanđelja o bogatašu i prosjaku Lazaru. Obojica su umrli i bogatašu ništa nije koristilo njegovo bogatstvo, bahatost, bezdušje, sve ga je to dovelo u vječne muke. Sudbina im se izmjenila. I siromašni Lazar dođe u vječnu radost.
Mi ne znamo zašto Bog dopušta muke pravednika na ovome svijetu, ali znamo iz Isusove pouke da će to Bog ispraviti.
Isus čini čuda pred svjedocima. Oni uza sve to ostadoše slijepi Isusovi protivnici. Slijepi u duši i pameti. Vide činjenice, ali neće da priznaju što im one govore, i dalje ostaju u svojoj nevjeri. Nikakva logika, nikakvi dokazi, nikakve činjenice ne mogu im otvoriti oči.
I danas ima slijepaca zdravih očiju. Ne priznaju nikakve činjenice ni dokaze. Njihov je program nevjera – sljepilo.
Oni žele biti slijepi, pa neka im bude. Ali kada svoju sljepoću prikazuju kao napredak, kad svoju sljepoću silom nameću drugima, onda je zaista neugodno.
Kod tjelesne sljepoće ne postoji opasnost da se prenese na druge, ali kod duhovne sljepoće postoji opasnost zaraze. Stoga izbjegavaj takova društva, takova mjesta.
Priznati nekom da je u pravu, a ne slušati ga, nije dokaz pameti. Pokaži da si pametan. Ja vjerujem da ti hoćeš i možeš.