Može čovjek čitati knjige, gledati filmove, razgledati izložbe znanih i nezanih umjetnika i na kraju ostati potpuno hladan ne nalazeći u tome ništa što bi ga zakupilo, pokrenulo ili da bi nešto prihvatio kao svoju misao i po tome postupao.
Ima nešto što ljude mnogo više privlači, pokreće. To je osoba. Osoba majke, učitelja, svećenika.
Navezanost na osobe mile i drage tako je jaka, da je samo smrt može rastaviti. Obitelj, rodbina, prijatelji…
Gdje je Bogu mjesto u našem životu?
Spomenuli smo oca, majku, brata, sestru. Tu su muž i žena. Gdje je Bogu mjesto u našem životu?
Isus dolazi, ne u goste, već da se nastani s nama, prebiva s nama. Ne jedan tren, jedan dan, nego cijeli život, da bi se nastavilo u vječnosti.
Veza između dragih osoba poprima obilježja ljubavi. Odabirom, davanjem prednosti dokazujemo svoju mudrost.
Isusov nauk je radikalan. On traži potpuno prihvaćanje i njeno provođenje u život. Bog je vječna ljubav koja se žrtvuje do križa.
Roditeljima zahvaljujemo na daru života i njihovoj brizi za nas, a Isusu na njegovoj žrtvi koja nam osigurava vječni život.
Ljubav se mjeri prema dostojanstvu osobe. Kad za tebe nešto učini susjed ili vladar, nije isto.
Koliko god netko za nas učinio, sve je to malo u odnosu na ono što Bog za nas čini.
Sad se postavlja pitanje koga više voljeti? Božja ljubav prema nama nadilazi svaku ljudsku ljubav, pa i roditeljsku. Za uzvrat Bog od nas traži da ga volimo više od sveg i svakoga. Pa bio to otac, majka, brat ili sestra…
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“ (Mt.10.37-38).
Prihvatiti Krista znači slijediti ga. Patnja je dio puta nasljedovatelja. Sjedinjujući se s Kristom i njegovom patnjom postajemo suotkupitelji čovječanstva.
Krist je glava, a mi udovi njegova mističnog tijela. Bilo bi apsurdno da samo glava trpi, a da se u isto vrijeme udovi vesele, raduju.
Voljeti Boga više nego život svoj, uvijek je bilo i bit će junaštvo. Bog traži junake, a ne kukavice i dezertere.
Ljudski obzir i strah ne smiju te odijeliti od Učitelja.
Kršćanin je neodvojiv od križa
Gospodin upozorava apostole da mogu izgubiti sav svijet, ali ne smiju izgubiti njega. On je njihova najveća ljubav. Od njega ih ne smije odijeliti bilo čija ljubav.
Isus to reče apostolima. On to govori i nama danas. Mladić se nalazi na odsluženju vojnog roka i piše svojoj djevojci kako s velikim nestrpljenjem čeka dan svojeg povratka kući. Misao na voljenu djevojku daje mu snagu da izdrži sve poteškoće koje donosi vojnički život. Naglašava mladić svoju veliku ljubav prema njoj i poručuje joj da u svom srcu zadrži drugo mjesto za njega. Prvo mjesto pripada Isusu. Bude li to tako, ja mogu biti siguran da me nećeš iznevjeriti, osramotiti, ostvaviti, da ćeš me čekati i dočekati. Pomisao na naš susret kad ćemo pred svećanikom u sakramentu ženidbe izgovoriti riječi vjernosti za sav život pod okriljem Isusa i Marije, ispunja me radošću.
Znam ne može se netko voljeti u postocima, djelomično, vremenski ograničeno. Ili voliš ili ne voliš… Odluči se!…
Da li možeš zamisliti mladića koji bi svojoj djevojci pred vjenčanje kazao kako je eto odlučio sa njom sklopiti ženidbu, ali da neku drugu djevojku, a možda i više njih voli više nego nju. Kako bi se ta djevojka osijećala? Zar bi pristala na takovo vjenčanje uvjerena da u tom braku neće biti sreće o kojoj je sanjala. Volim te, reći će ona, ali ti idi k onoj koju više voliš. Ne želim biti na putu tvojoj sreći.
Zar nam ti primjeri na najbolji način ne objašnjavaju ono što Isus od nas traži, a to je da ga volimo više od svega i od svakoga.
Što si više vjernik, to se više razlikuješ od onih koji to nisu. Zamislite sportaša koji savjesno, redovito trenira. Brzo će se uvidjeti razlika između njega i onih koji neredovito i površno treniraju.
To isto vrijedi i za vjernika. Vjernik i nevjernik ne „govore istim jezikom“, makar bili braća.
Vjernik se ne postaje rođenjem ni nasljedstvom, nego uvjerenjem, osobnom odlukom, životom.
Takmičar juri ka cilju ne osvrćući se na one koji zaostaju, već gleda one koji su pred njim., želeći ih stići i prestići, kako bi prvi prošao kroz cilj.
U životnoj trci moramo znati da je Isus pred nama, a u nama želja da stignemo i s njim nastavimo daljnji hod.
Uz Boga nisi sam ni bez ljubavi. Prihvati njegovu ljubav i opravdaj povjerenje.
Pred nama je izbor: On ili netko drugi. On je najbolji izbor. Nek to bude tvoja odluka. Ako nosiš križ znači da ideš za Isusom. Na pravom si putu. Kršćanin je neodvojiv od križa.
Mi često ostavljamo Bogočovjeka za ljubav čovjeka. Isus od nas traži obratno.