Poljoprivreda je intrada. Ako intra intra – tako su govorili naši stari, a ta mudrost i danas je aktualna. Ako je suditi po neobranim poljima bostana ili pipuna u okolici Metkovića, seljaci su doslovno ovoga ljeta “obrali bostan”.
Ekipa Slobodne Dalmacije obišla je područje Vrbovaca kojima se širi miris dozrelog bostana, koji se na žalost ne može prodati.
Ovaj neretvanski poljoprivrednik odlučio se na nesvakidašnji potez, prolaznici su se čudili zašto to radi
– Evo tkogod želi neka dođe i bere bostan. Ja nemam vremena brati i dijeliti ga okolo. Imam još i plastenik u kojem radim – kazao nam je Branko Komazin iz Metkovića, koji je na parceli površine jednoga hektara zasadio bostan. Bostan dozrio, žuti se, ali prodaje nema.
Do sada je obrao manje količine i predao na otkup. Na otvoreni račun jer cijena nije određena. A otkupljivači više ne otkupljuju ni na otvoreni račun jer su im komore pune. Po Hrvatskoj se prodaje i bostan i lubenica iz uvoza pa domaći propada na poljima, pojadao nam se Branko za kojega je ovo jako loša poljoprivredna godina.
U nasad bostana je uložio petnaestak tisuća kuna. Kupio sadnice, uložio u repromaterijal, postavio sustav za navodnjavanje te prekrio folijom kada je sadio bostan jer je bilo hladno.
Na oko hektar površine proizveo je oko trideset tona bostana sorte “lil” koja čeka kupca, ali kupca nema niotkuda. Ne može voziti bostan po hrvatskim gradovima i tržnicama jer za to nema vremena.
Zapravo otkup je jedini način za prodaju u ovim uvjetima jer Branko obrađuje još i plastenik u kojem je zasadio krastavce te ima i plantažu mandarina.
Većina bostana mu je dobro požutjela i ako se ne obere u sljedeća dva-tri dana. istrunut će. Ima još i zelenoga, ali ne može se prodati ni zreli ni zeleni.
Branko je posadio osam tisuća komada bostana na iznajmljenoj zemlji jer državnu zemlju nije mogao dobiti. Sada mora platiti najam, a ne zna od čega i dogodine sigurno neće saditi bostan
– Natjecao sam se za državno zemljište, ali su ga dobili neki drugi, pisali ste o tome – kaže nam, dok nam pokazuje bostan koji nitko ne želi.
– Evo vidite, ovaj bostan je za prodaju prezreo. Iako je tvrd nitko ga neće otkupiti. Ja kažem ako neće žuti brat ću vam zeleni, ali neće ni toga – ogorčen je Branko, koji za ovakvo stanje optužuje uvoz i uvozne lobije koji bostan uvoze iz Grčke i Albanije.
Dok neretvanski seljaci svoj bostan ne mogu prodati, kilogram uvoznog bostana košta tri-četiri kune u trgovačkim centrima.
Kada bi oni malo smanjili svoje marže možda bi bilo bolje pa bi se i ovaj naš bostan prodao, a ovako propada – govori nam.
– Kako se nekome isplati uvoziti bostan iz Albanije i prodavati ga u Hrvatskoj – pitaju se neretvanski seljaci s kojima smo porazgovarali o ovoj gorućoj problematici.
Proizvođači se slažu da bi otkupna cijena domaćeg bostana trebala biti iznad dvije kune. Tako bi poljoprivrednici mogli pokriti uloženi trošak te imati i neku zaradu. Sve ispod toga je čisti gubitak i propast neretvanskog seljaka, koji svoje trude daje u bescjenje.
Nema sitnog bostana
Na parceli Branka Komazina uopće nema sitnoga bostana. Svaki komad je težine od kilograma do dva. Otkupljivači traže da im se u kutije stavlja po osam komada.
– Ni to nije problem da se može prodati, iskombinirao bih veličine samo da mogu prodati. Dođite i berite, ljudi. Meni će biti lakše očistiti zemlju – pozvao je Branko Komazin ljude u svoj bostan.
Ponuda i potražnja
Otkupnu cijenu bostana diktira tržište, ponuda i potražnja. Trenutačno se na tržištu nalaze velike količine bostana što domaćeg što uvoznoga pa je i cijena niska. Otkupljivači su do sada uzimali na otvoreni račun, a sada ne otkupljuju nikako jer su im komore pune. Dok se skladišta ne isprazne nema govora o novoj berbi, a dozreli bostan ne može čekati.