Kad nas prijatelj pozove da mu pravimo društvo na njegovom putovanju, prvo što želimo znati je: kako i zašto putuje. Potrebno je to znati kako bi se mogli opredijeliti i adekvatno za put pripremiti.
Nije sve isto kamo ide, da li na brdo planinariti ili na more na kupanje, sunčanje ili jedrenje. Možda ide i ribu loviti, možda udicom ili ronjenjem s podvodnom puškom. Možda ide na neki sportski događaj, a možda u kazalište. O Bože kakve su sve mogućnosti? Sve je to potrebno znati radi donošenja odluke.
„Hoće li tko za mnom, nek se odrekne samog sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“((Mt.16.24.).
Isusov je put, put križa
Križ je dakle neizostavna oprema na Isusovu putu. Traži se žrtva i odricanje , savjesno vršenje svojih dužnosti, ustrajnost na putu k zacrtanom cilju.
Isusov je put, put križa. Apostoli ne razumiju govor o križu. Oni ne shvaćaju, niti prihvaćaju Spasitelja s križem i na križu.
Petar govori u ime sviju, jer ne mogu smisliti takvog spasitelja: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ Isus se okrene i reče Petru: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“. (Mt. 16.23).
Njihovi snovi o zemaljskom carstvu, ministarskim stolicama, za tren „ padaju u vodu“. Petar zato pokušava Isusa odvratiti od njegova životnog puta.
Gospodin je tu beskompromisan. Odgovara Petru iznenađujuće oštro i nedvosmisleno. Rekli bi mi danas: Gubi mi se s očiju! Tvoje misli nisu moje misli, a ni puti tvoji nisu moji puti.
Gospodin je radikalan, traži mnogo, traži sve. On siječe u korijenu naše zemaljske želje i planove što se veoma često ne slažu s njegovima.
Treba se posve staviti na raspolaganje Isusu bez obzira koliko nas to koštalo. To sigurno traži odricanje, žrtvu, ali isplativo je, jer znam kome sam povjerovao
„Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga., a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“. (Mt.16.25).
Mimo svakog očekivanja dobitak postaje gubitak, a gubitak postaje dobitak. Tako biva kad se gleda Božjim naočalima i mjeri Božjim metrom.
Na jednoj strani svijet bez Boga i njihovi ideali, gdje za Boga nema mjesta. Tu vlada zlatno tele. Na drugoj strani je naš Gospodin i njegov poziv da ga slijedimo čistim kršćanskim životom usprkos okruženju koje pogoduje požudama tijela. Gospodin nas uvjerava: ako radi njega izgubimo sve, ništa nismo izgubili, ako izgubimo njega, a sve dobijemo, ništa nismo dobili. „Što će koristiti čovjeku, ako sav svijet stekne, a životu svojem naudi?“ (Mt.16.26).
Čovjek je bez Boga uvijek na gubitku
Čovjek bez Boga je uvijek na gubitku. „U nebo se ide s kamenčićem u cipeli“. (sv. Franjo Saleški).
Brdo izmuči, močvara proguta. Sportaši su nam dobar primjer. Nema uspjeha bez ustrajnog, napornog treninga, bez odricanja, bez žrtve.
Želimo li se vinuti u Božje visine čiste kreposti, moramo se odreći zemaljskih požuda. One nas čvrsto prikuju uz zemlju i zemaljsko. Postajemo sami sebi dostatni, pa je takova i naša sreća, površna i kratkotrajna.
Želiš li plivajući pravovremeno doći k cilju, moraš se rasteretiti, skinuti odijelo. S njim se teško pliva.
Tko odbije Isusa, nosit će križ sam i uzalud. Svaka ptica svome jatu leti. Krštenjem si postao dio Njegova jata.
Isus od nas traži da budemo prijatelji evanđelja i svoje vječnosti makar nas to stajalo ne znam što. Traži da ne budemo sebični, da ne budemo lopovi, da ne budemo nemoralni… na neki način kršćanin je uvijek mučenik.
„Ti me zavede, o Jahve i dadoh se zavesti…a sad sam svima na podsmjeh“. (Jer.20.7).
Tugaljiva je to pjesma proroka Jeremije. Ponekad se i mi osjećamo poput njega, kao zavedeni, prevareni, jer nam nije išlo kako smo željeli i molili. Možda bi nam Isus rekao kao i Petru: „Tvoje misli nisu Božje, već ljudske“ (Mt. 16.23).
Sveti Pavao nas upozorava: „Zaklinjem vas braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu. Nemojte se prilagođavati ovome svijetu!“ (Rim.12. i sl).
„Mi uzalud nosimo ime kršćanina, ako ne nasljedujemo Krista.“ (Leo Veliki).
Po trnju k zvijezdama, stara je izreka mudrih Latina.
Kod čovjeka često dolazi do sukoba interesa između duše i tijela. Tu je kamen spoticanja.
Petar za zemaljsko kraljevstvo sječe tuđe uho, a za nebesko kraljevstvo daje vlastiti život.
Što smo mi sebi i drugima? Anđeli čuvari ili napasnici koji ugađaju tijelu skrećući s pravog puta.
Poznato ti je što je Isus rekao Petru, stoga, pamet u glavu.