PROSLAVA DANA NEOVISNOSTI
Raskid svih državno-pravnih veza sa zajedničkom državom, dogodio se: 8. listopada 1991. godine.
Poznato je da smo od Pacta convente izgubili svoju samostalnost. Cijeli jedan milenij čeznuli smo za svojom državom. Bilo je to tiduću godina ropstva, poniženja, krvi, suza i patnji. Često smo bili “zaraženi”kojekakvim tuđinskim bolestima, samo da bi nas se držalo u tuđinskim državama-karantenama. Austrofilstvo, mađaronstvo, talijanofilstvo, rusofilstvo, a najstrašnija od svih bolesti je jugofilstvo tj. jugoslavenstvo. Sve ove bolesti, osim jugoslavenstva bile su izlječive.
Tako smo se godine 1918. izliječili od austrofilstva, mađaronstva, talijanofilstva, ali od jugoslavenstva nismo se izliječili sve do današnjih dana. Jugoslavenski karcinom je neizlječiv. Stvaranjem hrvatske države, naizgled smo kirurški odstranili glavne jugotumorskestanice, ali je on metastazirao u razne strukture hrvatske države. Tako njegove metastaze imamo u medijima, kulturi, pravosuđu, prosvjeti, športu, politici, jednom riječju u svim institucijama.
Priznajemo, naša tragedija je to veća, što naše najumnije glave bijahu za jugoslavenstvo. Počevši od Ljudevita Gaja, pa do Josipa Jurja Strossmayera, koji bijaše glavni pokretač ideje jugoslavenstva, kad Srbi o tome pojma nisu imali. Naš veliki književnik Tin Ujević i Oskar Tartaglia 16. studenog 1912. , telegrafski čestitaju iz Splita dr. Pašiću (predsjedniku Vlade kraljevine Srbije) , klanjaju se osvetnicima Kosova i stvoriteljima Jugoslavije. Moguće je da je ovo bio Tinov protuaustrijski čin, ali i tada su neki znali što nas čeka u Pašićevu zagrljaju. Kako Starčević nije znao čitati ćirilicu, pa nije bio upoznat sa sadržajem Garašaninova Načertanija, sigurno onda ne bi vodio hrvatski narod poput ovaca vuku na čuvanje. Tako Strossmayer njeguje unitarističke ideja Gajeva Ilirskog pokreta, koje su imale za cilj da ilirsko, a potom jugoslavensko ime posluži, kao nekakva stepenica na putu ka stvaranju jedinstvene nacije, koja bi potom ponijela hrvatsko ime?
Ali upitajmo se: nije li Ferdinand ubijen i zato, jer se spremao federalizirati Monarhiju i dati puno veće ovlasti Hrvatskoj, što bi isto bio put k budućem osamostaljenju? Gdje bi tada bio Zemun i Boka i granica na Drini. I možda tada ne bi trebalo udovoljiti talijanskom apetitu, kako se poslije moralo! Austrija bi nam tada ostavila svoju moćnu mornaricu i ovako je po završetku Prvog svjetskog rata sve brodovlje Austro-Ugarske mornarice prešlo u hrvatske ruke, odnosno Državi SHS. Tek, što se na zapovjednom, admiralskom brodu SMS Viribus-Unitis zaviorio crven-bijeli-plavi barjak, te što se dan prije na Viribusu otpjevala Lijepa naša, sutradan izjutra 1. studenog 1918. godine, neslavno je završio na morskom dnu pulske luke. Potopili su ga talijanski vojni diverzanti.
Tragedija za hrvatski narod bila je i u tome, da sva hrvatska inteligencija na čelu s hrvatskim književnicima, izuzev A. G. Matoša, bila pod utjecajem liberalizma i masonstva, te zagovarala jugoslavensku ideju. Matoš još više progovara o judinim Hrvatima, te se izruguje hrvatskom mentalitetu. “Mi volimo samo ono što nemamo, što nam se otima. “”Zato ćemo možda ljubiti Hrvatsku, kad nam je otmu. ”
Kako je A. G. Matoš umro 17. ožujka 1914. godine, ne dočekavši ono, od čega je najviše strahovao, stvaranje masonske države Južnih Slavena. Njegovom smrću umrla je najveća vertikala hrvatske umjetnosti i politike, kao najodlučnija uzdanica hrvatske samobitnosti!
Ne čudimo se mi ovim orjunašima, nego onima koji također bijahu zaraženi jugoslavenstvom, poput našeg kiparskog genija Ivana Meštrovića, koji kleše Pobednike na Avali, Kosovsku devojku, Miloša Obilića, Srđu Zlopogleđu, Banović Strahinju, izrađuje maketu Vidovdanskog hrama, te mnoge druge motive iz “slavne srpske prošlosti.”
Miroslav Krleža do Radićeva ubojstva piše srpskom ekavicom, kao i niz drugih jugounitarizmom opijenih hrvatskih pisaca: . Šimić, Ujević, Cesarec, Mayer, Andrić.
Bilo je i onih, koji su znali kamo smo zalutali, kao guske u magli. Tako pravaši izdaju proglas hrvatskom narodu: “Oduzeše tebi hrvatski narode tvoju suverenost i prenesoše vladarsku vlast nad hrvatskim narodom na N. V. srpskog kralja Petra (…) za tvoju odluku, u tom važnom času nitko te nije pitao (…). ”
Dana 5. prosinca 1918. po zapovjedi komesara zagrebačke policije Grge Anđelinovića, izvršeno je krvavo gušenje nad prosvjednicima na Trgu bana Jelačića, koji su se suprostavili uvlačenju Hrvata u tu zajednicu naroda.
Uđosmo, nažalost, po drugi put u tu istu zajednicu naroda, ne izvlačeći nikakve povijesne poruke. Samo suradnjom četnika i partizana, opet bez volje naroda, ne prirodnim putem, ne povijesnim putem, već nasiljem, stvorena je jedna totalitarna komunistička tvorevina u kojoj je nastradalo oko 600.000 Hrvata.
I danas postoji dokument, kada je Ranković predao izvješće J. B. Titu, u kojem ga izvješćuje da je uhapsio 3,900.000 ljudi, od kojih je likvidirano 600.000 ljudi, pretežno Hrvata i nešto Albanaca.
Svi sustavi od početka svijeta: carevine, monarhije, kraljevine…, koje nisu došle prirodnim putem, povijesnim putem, voljom naroda propale su i propast će. Propala je i umrla zbog toga bivša zajednička država, za koji ulazak u tu zajednicu naroda hrvatski Sabor NIKADA NIJE DONIO ODLUKU!
Svekoliko bankrotirana zajednica naroda 1983. godine, izazvala je eksplozivnu mješavinu povijesnih zabluda, frustracije, političko-pravne nezrelosti i bijede posvemašnje.
Raskidom svih državno-pravnih veza sa zajedničkom državom 8. listopada 1991., čiju 26. godišnjicu ćemo proslaviti do koji dan, s ponosom ističem, da sam toj odluci osobno nazočio!
Hrvatski put je bio težak, svoju smo državu dugo sanjali i platili visoku cijenu njena nastajanja. Male su šanse da se mentalno zarobljena Hrvatska u dogledno vrijeme oslobodi utega svoje loše prošlosti i zakorači u novo vrijeme. Raduje me, što polako otkrivamo one što svojim skrivenim stavovima kumuju, što u Hrvatskoj imamo skupine, koji sustavno razaraju svaku državotvornost, patriotsku i nacionalnu svijest.
I dalje ćemo plaćati visoku cijenu svoje slobode. Samo tržište, kojima je cilj iskorijeniti čovjeka iz njegove nacije i kulture, uništiti kolektivnu memoriju, reducirati čovjeka na konzumenta, izbrisati razlike između muškog i ženskog spola, nametanjem ultraliberalne ideologije, te preodgajanjem konzervetivnih društava Srednje Evrope, novi su izazovi za vodstva naše domovine. To bi isključivalo suverenost i posebnost različitih pojedinih zemalja. Ostvarivanje na neprirodnoj sinergoji i poslušnost, kao globalno upravljanje s namjerom stvoriti Novi svjetski poredak, namjera je na čelu s nekoliko upravljača.
Ne smijemo izgledati kao osušeno drvo života, kojemu su svi izdanci otkinuti, koje se polako i stalno suše, odlaskom naše lijepe mladosti! Ako to ne zaustavimo, sustavno ćemo nestajati!
NI JEDAN PRAZNIK NEĆE IMATI TKO SLAVITI!
Dr. Filip Šalinović