Jugoslavenska sigurnosna tajna služba nazivala se Uprava državne bezbednosti i utemeljena je 13. svibnja 1944. Toga je dana Tito u Drvaru osnovao OZNU pri Vrhovnom štabu. Prethodno je ispekao zanat u Moskvi, kada su u čistkama dnevno nestajale tisuće nevinih ljudi. Evo samo jedne sličice iz tog vremena: 23. rujna 1938. svojeručno je na ruskom napisao“Moj odnos s osobama koje su raskrinkane kao saboteri i neprijatelji naše partije“ u kojem se ograđuje od njegovih dotadašnji drugova, u međuvremenu strijeljanih, Kamila Horvatina Petrovskog, Đure Cvijića Krešića, Ivana Gržetića Flajšera, Milana Gorkića, Filipa Filipovića, Antuna Mavraka Kerbera i Stjepana Cvijića. Dvojica živih s njegovog popisa, dr. Sima Marković, znanstveni suradnik Instituta za filozofiju Ruske akademije znanosti, i Simo Miljuš, urednik Kominternina lista „Strani radnik“, strijeljani su nakon što je Tito o njima iznio „loše dojmove“. Prije potpisa na dokument, napisao je: „Ako su potrebni podaci o nekome koga ovdje nisam spomenuo, molim da mi se to napomene“.
Četiri dana kasnije, Tito se pisanim putem odrekao i dviju svojih vjenčanih supruga, bivše Pelagije Belousove, i tadašnje Lucije Valter. Za prvu je, među ostalim napisao da mrzi i kvari njihova sina Žarka, a za drugu da je bio „nedovoljno budan“ i da je to „u mojoj partijskoj karijeri velika mrlja“. Pelagija je završila u moskovskom zatvoru, a Lucija Valter već je bila strijeljana pod lažnom optužbom da je „njemačka špijunka“. Na molbu njenog prvog muža, Ernsta Vabra, Lucija je u Moskvi rehabilitirana 1958. (Ruski državni arhiv i Državni arhiv Ruske Federacije u Moskvi).
OZNA je u Hrvatskoj pod vodstvom generala Ivana Krajačića Steve počela djelovati u svibnju 1944. Njene operativne akcije izvršavao je KNOJ (Korpus narodne obrane Jugoslavije). OZNA je djelovala na vojnom i civilnom planu dok njen Drugi odjel nije prerastao u Udbu i prešao iz sastava Ministarstva narodne obrane u Ministarstvo unutrašnjih poslova kao samostalna vojna formacija. Godine 1952. u armijskom sklopu od Ozne je utemeljena Kontraobavještajna služba (KOS). Udba je 1966. preimenovana u Službu državne bezbednosti.
O zločinima koje su kroz desetljeća izvršili pripadnici ovih službi napisane su knjige. Široj javnosti vjerojatno nije poznato do koje su razine špijunirali ljude diljem zemlje, pa tako i na području Ploča. Ovaj portal došao je u posjed velikoga broja dokumenata koji najbolje svjedoče o tim vremenima „socijalizma s ljudskim licem“. Osim što su špijunirali obične ljude i ozvučivali prostore u kojima rade, zanimljivo je zbog čega su na udaru bili tadašnji istaknuti komunisti s područja Ploča. Danas ćemo prikazati jedan dokument u kojem se vidi kako je „saradnik Biokovo“ pratio ljude koji su u ožujku 1959. brodom Vladimir Nazor putovali u Split na utakmicu Hajduk – Crvena Zvezda.
