Svakim danom smo „zasuti“ vijestima s malih ekrana, koje nas „bombardiraju“ sa sviju strana. Pune su ih i dnevne tiskovine. Na našu veliku žalost to su redovito tužne, ružne, često kriminalne vijesti. Izgleda da se natječu tko će nas više „usrećiti“. Zaboravljaju na onu narodnu: Dosta mi je i svoje muke, pa mi još i to servirate.
Lijepa, radosna vijest postala je rijetkost, a svi smo je toliko željni. Izgleda da „serviseri“ koji nam sve to plasiraju zaboraviše da primjeri privlače, ili možda svjesno čine to što rade, nudeću nam „maglu“, iz koje se teško izvući, jer svjetlo na kraju tunela još nije na vidiku, tako nas čine ovisnima izvoru informacija o sreći po kratkom postupku i na laku ruku.
Đavao ima suradnike u svim društvenim segmentima
Evanđelje je Radosna vijest – tu je Isusov nauk. „I stigne u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i počne naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci“. (Mk.1.21-22).
Reče nam Isus da smo djeca Božja, da nas Bog voli i ljubi kao svoju djecu, da smo već na ovom svijetu osigurali sebi sreću ako se budemo držali njegovih pravila, što je garancija i sreće na nebesima.
Međutim, ima jedna mračna sila koja nam govori: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš. Znam tko si: Svetac Božji!“. (Mk.1.24.)
Ta mračna sila nam govori da je Isus smetnja našoj sreći, našem napretku. Govori nam da uz Isusa sebi uskraćujemo radost i zadovoljstvo života. To je ta prokleta, nevidljiva, ipak svugdje prisutna, sila koja se susrela s Isusom kako nam kazuje današnje evanđelje. Mi tu tamnu silu zovemo đavao, otac laži, neprijatelj naše sreće.
Ima on puno svojih suradnika u svim segmentima društva kroz čitavu povijest ljudskog roda, spremno se prilagođavajući suvremenom čovjeku, koji nekada nije zadovoljan, a koji zaboravlja da je njegova prava sreća jedino u Bogu.
Njemu je važan svaki pojedinac. Svima nam želi pamet pomutiti, te nam stalno ponavlja: Ovo je takovo vrijeme, prilagodi mu se! U početku ti neće reći otvoreno protiv vjere, nego će ti se praviti prijateljem koji je zabrinut za tvoju budućnost, pa ti povjerljivo govori: U srcu ti vjeruj i drži što god hoćeš, ali nije uputno da to iskazuješ. Ta vidiš li kako drugi rade, kako se snalaze i kako lijepo žive!?
Isus će na križ. Neshvatljivo je to njegovim prijateljima, ali on se rodio da umre. „Za Sina Božjega nije bilo nikakva drugog razloga da se rodi nego da bi mogao biti prikovan na križ, da zatim svojim uskrsnućem svlada smrt – vlastitu i našu“. (Leo Veliki).
Na sve ovo Židovi su ostali ravnodušni – da njihov Mesija svrši na križu bilo im je nezamislivo – da će uskrsnuti, činilo se nemoguće.
Međutim, što se njima činilo nezamislivo i nemoguće Isus kaže da je upravo to znak – dokaz njegova božanskog poslanja.
Bog je naš stanar, ukoliko ga ne istjeramo
„Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi“. (1.Kor.3.16.). Jasna je to poruka. Svaki je kršćanin živi hram živoga Boga.
Bog je naš stanar, ukoliko ga ne istjeramo. Da li je i kako je moguće iz srca istjerati Boga. Da, moguće je: grijeh je bič što goni Boga iz čovjekova srca, a grješnik je porušeni hram Božji.
„Ne znate li da ste hram Božji…“? Na žalost, i u tom hramu često je trgovina. Trguje čovjek vlastitom srećom, vlastitom sudbinom. Često prodaje Boga, prodaje dušu i vječnost za sitniš. Loši smo trgovci.
Crkva nas u korizmi priprema za Uskrs i uskrsnuće. Treba dokrajčiti trgovinu u svom životu, zaustaviti prodaju Boga, rasprodaju svoga kršćanstva.
Ako smo vlastito srce grijesima pretvorili u vražju štalu, moramo se prihvatiti posla: obraćenjem, pokorom očistiti srce, podignuti porušeni Božji hram, uskrsnuti iz blata grijeha na čisti, sveti život djece Božje.
„Budući da svi vjernici zajedno i svaki napose čine jedan i isti hram Božji, ovaj mora biti savršen u svakom (pojedincu) kao što mora biti i u svima zajedno“. (Leo Veliki).
Svi smo odgovorni za ljepotu i svetost Crkve, a svatko mora početi od sebe.
Što kršćanin mora raditi i tako živjeti da uvijek bude sveto biće – hram živi svetog Boga, zapisano je na dvije sinajske ploče – 10 Zapovijedi. Isus jednom reče: „Ako hoćete u život, vršite zapovijedi!“. (Mt.19.37.).
„Ne igraj se životom! Nisi mu gospodar. Ne igraj se imetkom! To je pozajmica. Ne igraj se djetetom! Nije to lutka za tvoj salon. Ne igraj se tijelom! Ono ima vječni cilj. Ne igraj se s brakom! Nije brak uživanje nego dužnost“. (Someschein).
Ne igraj se Bogom! Loši smo igrači. Ne trgujmo Bogom! Propali smo trgovci.
U ove korizmene dane očistimo srce hram Božji, od prljavštine: zla grijeha, sebeljublja – da na dan Uskrsa veselo zapjevamo aleluja.
Bog je uvijek spreman na praštanje. Na nama je da se što prije ostavimo djetinje pameti i počnemo shvaćati da su Božje Zapovijedi proizašle iz Božje ljubavi. One su put u vječnu sreću, u vječni život.