Trebalo je to biti jednostavno. Planiralo se naručiti neki dokument od ovlaštene kuće kojom će se dokazati nezakonit rad, nepoštenje, korumpiranost, „narkomansko poslovanje“ i sl. bivše gradske uprave, ravnatelja ustanova i gradskih tvrtki. Izvješće će se na brzinu napisati, ekipa prozvati, a sve skupa će dobro „upakirati“ jednostavnom nabavom nepovezani i neovisni portali.
U tu svrhu angažirana je revizorska kuća koja je već jednom nešto slično trebala obaviti u Lučkoj upravi. Taj je neslavan pokušaj, nakon neodgovorenih 29 pitanja od strane članova uprave vijeća, tadašnji predsjednik Upravnog vijeća Lučke uprave, također, pokušao skriti s Upravnog vijeća, ali, kao pravnik s dugogodišnjim iskustvom, shvatio je da izvješće mora staviti na dnevni red, uspjevši izbjeći glasovanje o njegovom usvajanju.
Nova volonterska gradska vlast koja volontira svake druge subote nije imala takva pravna znanja. Pa su u „che“ stilu naručili dokument koji se zove, pazi sad ovo, „Ugovor u svrhu analize poslovanja i ključnih pokazatelja Grada Ploča i ustanova u vlasništvu Grada Ploča koje obuhvaća 2016. godinu i razdoblje od 1.1. do 31.5.2017. godine i unatrag najdulje osam godina za eventualne nepravilnosti u cilju kvantifikacije istih“. Točno tako. Zamislite analizu poslovanja koja se ovako zove.
Tako, dakle, glasi, naziv ugovora. Nažalost, u objavljenim posljednjim i konačnim XII. Izmjenama i dopunama Plana nabave za 2017. godinu ovaj uradak vrijedan 140 tisuća kuna se zove „Vanjska revizija Grada Ploča i ustanova u vlasništvu Grada Ploča“ (Klasa: 300-01/17-01/01, Urbroj: 2165-02-17-26, od 19. prosinca 2017. godine).
I time smo potvrdili zaključak o kršenju Zakona o reviziji i pripadajućeg pravilnika: ili je revizija ili je analiza; regulativa strogo propisuje odvajanje revizorskih usluga od nerevizorskih usluga poput analize poslovanja koje mogu obavljati revizori kao konzultanti. Ali i jedno i drugo ima svoja pravila koja se moraju poštovati i nikako se ne smiju miješati.
Onda su krenule smjene i otkazi, s pozivom na zaključke ovog malog dokumenta s velikim nazivom. Pri tome, volonterski servis je ustoličio novu neviđenu praksu: naime, izvješće na temelju kojeg se sudilo ljudima, u rukama je držao samo gradonačelnik i revizor, a o njemu bez njega se raspravljalo na gradskom vijeću. Pardon, praksa možda i nije neviđena, moguće da je viđena kod jednog dalekoistočnog egzotičnog režima.
Dosadni HDZ i njegovi vijećnici nastavili su bezobrazno tražiti dostavu cjelovitog izvješća vijećnicima, kad se o njemu već raspravlja. Kad se na temelju njega već ljudi nazivaju svakakvim pogrdnim imenima i dodjeljuju izvanredni otkazi ugovora o radu.
Tko čeka, taj i dočeka. Pa smo dobili odgovor na traženje potpisan od strane zamjenika gradonačelnika, gospodina Zorana Majstrovića. Vrli zamjenik u svom odgovoru tvrdi sjajnu stvar: nije riječ ni o reviziji, ni o analizi već o „angažmanu dogovorenih postupaka“ u skladu, kako piše, s Međunarodnim standardom za povezane usluge 4400.
Naš zamjenik citira neke točke tog standarda, nastojeći dokazati da se izvješće ne može objaviti. Kaže zamjenik „Dakle, javna objava predmetnog izvješća ni u kom slučaju nije moguća, a isto je izrijekom propisano u Međunarodnom standardu za povezane usluge 4400, po kojem je angažman obavljen“.
Zamjenik, nažalost, nije pročitao cijeli standard 4400. Da ga je pročitao, vidio bi da u njemu postoji odjeljak koji se zove „Zahtjevi javnog sektora“. U tom odjeljku stoji „Dostupnost izvješća o angažmanu u javnom sektoru ne mora biti ograničena samo na one stranke koje su dogovorile postupke, već ono može biti pristupačno širem krugu subjekata ili osoba“.
Zamjenik, gradonačelnik, a očito ni revizor nisu pročitali ni druge odredbe ovog standarda u kojima, primjerice, stoji „Mora se također napomenuti da ovlasti u javnom sektoru značajno variraju i treba biti oprezan u razlikovanju obveza koje istinski predstavljaju „dogovorene postupke“ od obveza za koje se očekuje da budu revizije financijskih informacija kao što su izvješća o poslovanju.
Zamjenik se, dok je potpisivao ovaj nevjerojatan odgovor, nije zabrinuo nad činjenicom da snimke i zapisnici s Gradskog vijeća dokazuju da je revizor izražavao uvjerenje i davao preporuke, što nikako ne smije ako je radio po standardu 4400.
Ali, revizor nije radio po standardu 4400. Takav standard ima točno određenu svrhu i detaljno propisane postupke, a sažetak dokumenta koji je distribuiran na sjednici Gradskog vijeća od nekoliko stranica nema nikakve veze sa zahtjevima standarda 4400. Niti bi onda bilo skraćenog izvješća s preporukama.
Sad kad je zamjenik potvrdio da nije riječ o reviziji niti o analizi poslovanja (jer je izvješće po Međunarodnom standardu 4400 nešto treće), a kad smo mi otkrili da ipak nije riječ ni o tome trećem, postavlja se pitanje: Što je, u stvari, Grad Ploče platio 140 tisuća kuna? Tko će odgovarati za sve izrečene laži i presude na štetu Grada Ploča koje slijede zbog nečijeg stava da može raditi što hoće, kako hoće, ne poštivajući propise i demokratske standarde? Kako jedan gradski dužnosnik može, uopće, potpisati takvu neistinu? Za koga drži gradske vijećnike i cjelokupnu javnost?
KLUB VIJEĆNIKA HDZ HSLS