Globalizacijski proces na matrici multikulturalizma, koji je imao za cilj pomiriti različite kulture i civilizacije, a religije izjednačiti, svodeći ih na razinu običnog humanizma, doveo je do frustracije na svim razinama. Još više, on prijeti da se pretvori u sukob civilizacija i religija. Previsoka je cijena koju je Europa platila u tom procesu.
Upravo iz tog razloga u listopadu prošle godine objavljena je “Pariška povelja”, koju je potpisalo trinaest istaknutih intelektualaca iz Europe. Progovorili su o Europi danas i o budućnosti Europe. Kakvo je mjesto kršćanstva, kao prosvjetitelja i preporoditelja Europe, te kako se može riješiti kriza u kojoj se Europa našla, navodi se u Povelji.
Budućnost zabludnjele Europske unije vide u odmaku od europskih duhovnih i kulturnih vrijednosti, te uvažavanju nacionalnih posebnosti.
U svoj svojoj veličini i u svom bogatstvu, ugrožena je pogrešnim shvaćanjima sama sebe. Vidi seba, kao oličenje naše civilizacije, a u stvari će nas lišiti zavičaja. Rušeći samodopadno svoju jednostranu karikaturu naše povijesti, pokazuje se beskrajno opterećena predrasudama u pogledu prošlosti. Oni ignoriraju kršćanske korjene Europe, štoviše odbacuju ih. Istovremeno ulažu velike napore kako ne bi povrijedili muslimane, za koje misle da oduševljeno dijele njihovo sekularno, multikulturalno stajalište. Ogrezli u predrasudama, praznovjerju i ignoranciji, zaslijepljeni ispraznim, nametljivim vizijama utopijske budućnosti, oni refleksno guše svako drugačije mišljenje-naravno u ime slobode i tolerancije. Prse se dosad neviđenim zauzimanjem za ljudsku “slobodu”, ali ta sloboda vrlo je jednostrana. Ona se očituje kao oslobođenje od svih ograničenja: seksualna sloboda, sloboda za samoostvarenje, sloboda biti “sam svoj”. Mlađoj generaciji realnost se pokazuje daleko manje svjetlom. Liberalni hedonizam često vodi u dosadu i osjećaj besmislenosti. Bračni savez je oslabio i sve više slabi. Na nemirnom moru takve slobode, često se razočaraju želje mladih ljudi za brakom i obitelji. Sloboda koja frustrira najdublje želje našega srca, postaje prokletstvom. Čini se da se naša društva rasplinjuju u individualizmu, izolaciji i besciljnosti. Umjesto prave slobode, osuđeni smo na prazni konformizam kulture, kojom upravljaju potrošnja i mediji.
Stvara se vakum, kojim se puni medijima, jeftinim turizmom i pornografijom.
Europski multikulturalni projekt, koji odbacuje kršćanske korjene Europe, istovremeno je na paradoksalan način nezaustavljivo proširio kršćanski ideal sveopćeg dobročinstva. Ta nova samosvijest od Europljana traži samoodricanje od svojih svetinja: treba pozdraviti kolonizaciju našeg zavičaja i propadanje naše kulture s pukom nadom u posmrtnu slavu Europe 21. stoljeća, što je kolektivni čin samopožrtvovanja u interesu uspjeha, jako neodređenog novog globalnog zajedništva mira i napretka.
U međuvremenu službeni multikulturalizam se primjenjuje kao terapeutsko sredstvo, kako bi se upravljalo nesretnim, ali samo “privremenim” kulturnim napetostima.
Stoga oni žele stvoriti nadnacionalne organizacije, koje mogu kontrolirati, a da se ne moraju bojati ometajućeg uplitanja nacionalnih suvereniteta. To je blaga, ali sve realnija tiranija kojoj smo izloženi. U ovom času Europa je pod vlašću besciljnog materijalizma, koji se čini nesposobnim motivirati žene i muževe da zasnivaju obitelj i dobivaju djecu. Kultura odbacivanja vlastitosti oduzima slijedećoj generaciji dio identiteta. U nekim našim zemljama postoje krajevi u kojima pretežito muslimanski useljenici žive u nekom obliku neformalne autonomije, pod lokalnim zakonima, kao da bi bili kolonisti, a ne građani. Globalizacija mijenja životne perspektive milijuna ljudi. PRIPADNICI SVJETSKE MASONSKE ELITE NEMAJU NARODA!
Hrvati crpe svoju snagu iz kršćanskih korijena. Naše vrline, bez sumnje, su kršćanska baština: pravednost, suosjećajnost, milost, oprost, mirotvorstvo, dobročinstvo. Kršćanstvo je revolucioniralo odnose između muškarca i žene, prihvaćajući u do tada nepoznatoj mjeri ljubav i međusobnu vjernost kao trajne vrijednosti. Bračni savez omogućuje mužu i ženi da rastu u zajedništvu. Najveći broj žrtava što ih podnosimo jesu žrtve za djecu i bračnog druga. Taj stav sebedarja daljnji je doprinos Europi koju ljubimo.
Naš je zajednički opstanak živi zadatak, u ponovnom vrednovanju naših najboljih tradicija, a ne u lažnom univerzalizmu, u povijesnom zaboravu i u odbacivanju vlastitog.
Naša ljubljena domovina nije ostvarena po Europskoj zajednici naroda, ona je ostvarena po velikoj i nesebičnoj ljubavi našeg naroda za svojom Domovinom, uz pomoć Božju!
Isto tako, kako potpisnici “Pariške povelje”pišu:
“Duh napretka Europe, rođen je iz ljubavi i vjernosti prema našim zavičajnim zemljama. ”
Dr. Filip Šalinović