U nedjelju, 8. travnja 2018. godine u Pločanskom domu športova mlade rukometašice pločanske „Dalmatinke“ su pred još jednim velikim uspjehom. U utakmici s ŽARK „Split“ pobjeda im osigurava još jednom plasman u najviši rang hrvatskog ženskog rukometa – I. hrvatsku rukometnu ligu.
Na sutrašnjoj utakmici nastupit će sve rukometašice koje su igrale u ovoj natjecateljskoj sezoni i na koje trener prof. Ivan Jerković računa. Vjerojatno računa i na Ivu Žderić koja, čini se, normalno trenira. Ne bi bilo lijepo da s suigračicama na parketu ne podijeli radost velikog uspjeha nekog pločanskog kluba, jer u pobjedu nitko ne sumnja.
Rukometašice „Dalmatinke“ u ovoj natjecateljskoj godini briljirale su kao rijetko kad. Od pripremnog razdoblja prošlog ljeta kada su izgubili prijateljsku utakmicu s „Vranjicom“ u Solinu, pored neodlučenog rezultata s prvakinjama Bosne i Hercegovine rukometašicama „Gruda“, izgubile su samo jednu utakmicu i to od jedne od najboljih ekipa u Hrvatskoj varaždinske „Koke“ u kupu. Sve druge su dobili, većinu vrlo uvjerljivo, a suparnice za osvajanje prvog mjesta rukometašice „Kaštela“ i „Sinja“ u gostima i u pločanskoj dvorani.
Ulaskom u prvu ligu „Dalmatinka“ će biti iz najmanjeg grada koji daje rukometnog prvoligaša. Iz malog broja djece (u pločanskoj osnovnoj školi upisana su samo dva prva razreda u tekućoj školskoj godini), „Dalmatinkini“ trenerima izvuku ono najbolje i to svakako iz onog broja koji se upiše u rukomet. Taj podatak značajno povećava uspjeh ovog rukometnog kluba koji ove, 2018. godine slavi 40 godina svog postojanja.
Ali svi ovi panagerici koje sam ovdje naveo (moram priznati subjektivnost makar je sve navedeno puna istina) vrijede tek za „prvo poluvrijeme“ koje će „Dalmatinka“ završiti sutra. Već u ponedjeljak počinje drugi dio ove utakmice iz koje su Pločanke do sada izašle sa skoro stopostotnim uspjehom.
Rukometašice „Dalmatinke“ su se više puta vraćale s raznih natjecanja sa zlatnim, srebrenim ili brončanim odličjima. Tri puta do sada su ulazile u prvu ligu, a sutra će, u što ne sumnjamo, i četvrti put. Bile su treće u kupu, a odmah nakon utakmice kadetski trio Petra Marinović, Lana Jarak i Ema Barbir odlaze na pripreme kadetske reprezentacije Hrvatske. Njezine rukometašice su igrale i za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, a također trio, samo ovaj put vratarski bile su ili jesu oslonac najbolje hrvatske rukometne vrste. Njihova imena su u Pločama dobro poznata, ali ipak, to su: Ivana Jelčić – Kukoleča, Marta Žderić – Batinović i Tea Pijević. Trener prof. Ivan Jerković je nekoliko godina bio prvi pomoćnik prof. Vladimira Canjuge, a sada uspješno vodi juniorsku reprezentaciju koja se pred koji dan plasirala na europsku završnicu.
Zašto navodim, istina sumarno, sve ove velike uspjehe malog ali uspješnog kluba iz malog mjesta u provinciji? Zato, što su sva vodstva ovog grada u ovih četrdeset godina postojanja samo jednom pozvale rukometašice i stručno vodstvo te im na uspjehu čestili. Ipak, uspjesi se nisu mogli samo tako preskakati, dva puta je „Dalmatinka“ dobila nagradu Grada Ploča.
Puše li u Pločama neki drugi vjetar? U predizbornoj kampanji sudionici te kampanje su jedan drugom predbacivali krivnju za ispadanje „Dalamtinke“ iz prve lige. Vjerujem da će se sjetiti što tada govorili. Svjestan sam činjenice da nažalost „siromaštvo caruje“. Međutim, ženskim rukometnim klubovima ne treba puno. Oni se zadovoljavaju i s malim. Vjerujem da će sada onaj dio uprave koji ne postizava pogotke i ne pobjeđuje suparnike dobiti ovo drugo poluvrijeme u kojem ne pobjeđuje nitko ili, zapravo, pobjeđuju svi. Vjerujem da će se mladim rukometašicama pločanske „Dalmatinke“ omogućiti igranje u I. hrvatskoj rukometnoj ligi i da u njoj neće „plesati samo jedno ljeto“.
Piše: Neven Vicić