Ogranak Matice hrvatske Metković u suradnji s OŠ don Mihovila Pavlinovića organizirao je ove školske godine prvi literarni natječaj pod nazivom Perom o Neretvi. Ovoj inicijativi su se pridružile sve osnovne škole s područja neretvanske doline i na natječaj je pristiglo 45 literarnih radova, pišu na portalu Like Metković.
Na Dan hrvatske knjige, 20 travnja 2018., u OŠ don Mihovila Pavlinovića održana svečana dodjela nagrada i priznanja za najuspješnije literarne radove.
Nagrađeno je šest učenika čije pjesme ovdje objavljujemo.
Pjesma o starcu i rijeci
U tuđini, na spomen rodnog kraja, iskrade se osmijeh s usana.
Uvuče se u starčeve misli nostalgija, uvuče se Neretva.
S modrim očima,
s naboranim rukama,
s mojim snovima u tvojim njedrima
čekaš li na mene, rijeko moja ljubljena?
Čuješ li me?
Čuješ li me,
o, daleka družice moja?
Prepoznaješ li staroga prijatelja svoga?
Daljinama udaljen
ja još uvijek mislim na tebe.
Pomiluj me
da moje tijelo prožme već davno izgubljeno zadovoljstvo.
Dopusti mi
da se posljednji put izgubim u tvojim dubinama.
Kad zraka života u meni nestane,
da ja i ti postanemo jedno.
Ja i ti, moja Neretvo.
Hana Dugandžić, 8.r., OŠ Opuzen
Neretvi s ljubavlju
Neretva, zelenkastoplava i duboka
bistra kao dva svjetlucava oka.
Čas si hitra i puna teškog mulja,
poslije opet mirna poput ulja.
Ljeti si plitka da se vidi žalo,
zimi nabujala – korito ti malo.
Nekad vozila si trupe svakog dana
tvoje valovite ruke bile su pune rana.
Svakog kolovoza lađe opet lete,
hrabri maratonci prošlosti nas sjete.
Neretvo, djetinjstva moga rijeko,
volim tvoje srce i divlje i meko.
Volim zujanje tvojega komarca
i najljepši kreket zaljubljenog žapca.
Neretvo, najdraža nadugo i naširoko
uvijek s milinom gleda te moje oko!
Kristijan Volarević, 6.r., OŠ don M. Pavlinovića, Metković
Neretva
Prolitnjim suncem okupana –
bljeska se Neretva užurbana.
Nemirnim cipolima ispunjena,
u vršvi jegulja naslagana.
Lađom modrina prisičena –
veslom naglo uzburkana.
Sušene smokve, pržina.
Bajerom litnja sparina nošena.
Jeseni mandarine andana –
Mala Kalifornija izventana.
Liska ćukom zarađena,
u ćoši vina dumejana.
Nabujala i neukroćena –
Izaziva nemir Neretvana.
Zimi dolina napuštena,
samo let galeba umorna.
Nikol Parmać, 6.r., OŠ “Ivo Dugandžić-Mišić”, Komin
Slike moje rike
Rika je zoru umila. Rogotin iz magle izronija.
Južina je škure poškropila. Kapljicon mora život posolila.
U lađi ribara miriše friškina.
Svakakvi bokuna – od bile ribe do inćuna.
U ogledalu tihih voda redaju se slike minulog života.
Did se s kenjcon posvadija jer mu je na po polja škerac učinija.
U podne na šantelu mlađarija sila.
Seoski grdelini po klapski zapivali.
Miris lavande uz čašu bevande.
Zavezan ritmom tradicijskog čvora odzvanja udar opanaka folklora.
Berba maslina i mandraina…
Trupon priko rike boje Neretve voze se na turističke štandove.
U jendecima mutna rika skriva tajanstveni nestanak Augustova Rima.
Mala četa kneza Domagoja slobode glas prenosi.
Zlatni štitgusarskog velikana uranja u suton neretvanskog dana.
Stela Mandić, 6.r., OŠ Vazora Nazora Ploče
Slike s Neretve
Iz mog oka srića siva
kad gleda moju lipu dolinu
I Neretvu di se u more uliva.
Liske danju u krovu nose jaja,
noću čovik ribu lovi
uz pomoć feralova sjaja.
Vridne žene srpon žanju travu,
u stog će je složit
i zimi š njome namirit kravu.
Za bacit mrižu jami se trupa,
kad lovi se riba
veslon se o bandu lupa.
U jendeku kad tuđa osvane lađa,
među susidima
učas izbije svađa.
Ljutog brudeta pune su nan teće,
uz cipole i jegulje
i žaba se meće.
Di god da po svitu iđen
u srcu nosin taj raj-
moj lipi neretvanski kraj.
Nina Jončić, 8.r., OŠ Vladimira Nazora, Ploče
Tamo di…
Tamo di sunca vele nema,
di snig nikad ne pada,
tamo teče bistra rika jedna,
a zove se Neretva.
Tamo di did plete sture,
a baba ručak kuva,
tamo di se u jesen
zlati polje moje.
Tamo di svi
ranon zoron se bude,
tamo di se prije sunca
na zemlju krenit mora.
Tamo di se
moj ćaća rodija,
tamo di me
moja mati odgojila.
Za to misto
srce moje tuče,
i uvik me za maraton
na Neretvu vuče.
Andrea Ćelić, 7.r., OŠ Kula Norinska