Postoje sportska, kulturna, politička i druga raznorazna društva koja se okupljaju oko jedne zajedničke ideje – cilja, i ograničeni su na samo jedno područje, jednu sredinu. Potrebno je ispuniti određene uvjete kako bi postao njihov član i ponašati se po zadatim propisima. Poznatija društva šire svoje djelovanje i izvan sredine u kojoj su nastali. Neki od njih svoje djelovanje šire i na područja drugih država, ali po već ustaljenim pravilima ponašanja.
Beskrajni Bog i mali čovjek – prijatelji
Petar tada prozbori i reče: „Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu“. (Dap.10.34.-35.).
Apostol Petar nam želi reći da od Božje ljubavi nitko nije isključen, ukoliko sam sebe nije isključio. Bog je svakome prijatelj i svakog poziva da mu bude prijatelj.
„Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar. Vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“. (Iv.15.15.).
Ove riječi današnjeg evanđelja izgovarao je Gospodin u oproštajnom govoru na Posljednjoj večeri. Božanski su divne te riječi, dirljive, snažne, nježne riječi prijateljstva i ljubavi. Beskrajni Bog i mali čovjek – prijatelji. Zar je to čudno? Ja bih rekao da je sasvim normalno. Zar se vrijednost umjetničkog djela ne mjeri po veličini – značaju, njenog autora. Kad se negdje „iskopana iz podruma“ pronađe neka umjetnička slika, njena vrijednost u očima kritičara umjetnosti „skače“ u trenutku otkrivanja umjetnikova potpisa koji potvrđuje da se radi o originalu, a ne kopiji i da pripada upravo tom umjetniku.
Čovjek je djelo Božje stvoreno na Njegovu sliku i otud mu ta neprocjenjiva vrijednost. U Starom zavjetu čovjek, bez obzira na njegov društveni položaj, bio je sluga Jahvin, što dršće pred Gospodinom. Isus potpuno mijenja taj odnos: „Nazvao sam vas prijateljima“.
Naš Gospodin ne želi imati ropske sluge – zove nas prijateljima. Tim riječima se očituje Gospodinova ljubav prema čovjeku. Samo Bog je tako velika srca da mu i maleni čovjek – svaki čovjek, može biti prijatelj.
Viši na društvenoj ljestvici može birati svoje prijatelje, a onaj tko je odabran, što je redovito velika čast, pokazuje svoju razboritost prihvaćanjem tog odabira.
Isus želi glasno i jasno – snažno naglasiti tu veliku istinu zahtjeva Božjeg prijateljstva. Među prijateljima nema tajni, ništa skriveno. Naš jedini istinski prijatelj Bog izjednačio se s nama, otkrio nam tajne Božjeg srca, snizio se do čovjeka, postao „malen kao čovjek“, patnik kao čovjek, Sin vječnog Oca uronio je u našu krhkost – u to more našeg jada da nam djelom pokaže koliko nam je prijatelj.
Običan čovjek i kad je prijatelj, redovito se želi dignuti iznad drugih i to im pokazati, kao da im poručuje: Budi sretan što sam te odabrao, budi zahvalan.
Naš je Bog učinio obratno: snizio se do nas, došao među nas, ne da nas gleda s visoka, nego da nas digne visoko.
Božja ljubav prema nama zapisana na golgotskom križu
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“. (Iv.15.13.). Pravi prijatelj daje sve za prijatelja. Takav je Bog – prijatelj. On je za nas dao sve.
„U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše“. (I.Iv.4.10.).
Koliko je Bog ljubio nas zapisano je na golgotskom križu krvlju Bogočovjeka. Govore o tome čavli, trnova kruna oko čela, koplje. Zar treba još kakav dokaz?
„Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge“. (I.Iv.4.11.). Po ljubavi prema bližnjemu pokazujemo da smo zaslužili Božju ljubav. Naš život mora biti stalno svjedočenje te ljubavi. Dužni smo činiti dobro. Kad to prestanemo činiti, mrtvi smo, a ti zaista ne želiš biti mrtav prije smrti koja je Božji poziv u ostvarenje zaslužene nagrade. „Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam“. (Iv.15.14.).
Bog je uvijek naš prijatelj, a mi njegovi. Često zaboravljamo da je Božje prijateljstvo zahtjevno, od nas traži odgovor koji se potvrđuje svetim životom. Govoriti da smo Božji prijatelji, a ne činiti što od nas traži, varanje je samog sebe, a ne Boga, jer se njega ne može prevariti.
Što čovjek ima od toga što je bio bogataš, čuveni vojskovođa, nogometaš, pjevač, političar, glumac, ako nije učinio ono najvažnije, ako na Božju ljubav nije odgovorio ljubavlju, ako nije bio Božji prijatelj. Možda i prihvatiš činjenicu da te Bog ljubi, a da li se pitaš koliko si na ljubav odgovorio ljubavlju. Koliko se trudiš da to ostvariš?
„Ostanite u mojoj ljubavi“. (Iv.15.9.). Kad je Gospodin ovo govorio nije se šalio. Prijatelja ne smijemo ostaviti, okrenuti mu leđa. Potrebno je vršiti sve što prijatelj – Bog i njegova ljubav od nas traži.
To je sve što čovjek može i mora učiniti. Kaže li netko da te ljubi, gledaj što on za tebe čini, jedna je od poučnih poslovica.
Mnogo puta smo čuli što Bog za nas čini. Dokazao je da nas ljubi. Što mi činimo za Boga?
Pokažimo mu da ga ljubimo, da smo mu prijatelji.