Veličanstveni koncert pred brojnim auditorijem u samostanskoj crkvi u Zaostrogu održala je Ana Rucner i Kvartet Rucner, povodom obilježavanja 550 obljetnice franjevačkoga samostana Svete Marije, najvažnijeg i najpoznatijeg spomenika Makarskoga primorja i šire. Početak je to obilježavanja vrijedne obljetnice, a prema riječima gvardijana fra Branke Brnasa, pripremljen je bogat program vjerskih, kulturnih i zabavnih događanja. „Koncert je uvod u niz kulturnih događanja koje ćemo organizirati u sklopu proslave 550 godina samostana. Ova godina za nas je posebna i zato će biti priređeno i niz vjerskih i zabavnih sadržaja, a proslava ima i radni karakter, jer smo zahvaljujući Ministarstvu kulture obnovili samostan i crkvu. Zahvaljujem Ani i Kvartetu Rucner, što su se spremno odazvali našem pozivu i nastupom oduševili publiku“, rekao je fra Branko. Jednosatni koncert bio je, kako je istaknuo, spoj „molitve, kulture, ljubavi i zajedništva“.
[Best_Wordpress_Gallery id=”267″ gal_title=”180619zaostrog”]
Samostan u Zaostrogu,, prema jednom turskom zapisu iz 1671. godine, “postoji od davnih vremena, na granici sedam kraljeva, na obali morskoj u nahiji Fragustin”, kako se u doba turske vladavine (1474.-1684.) nazivala gornjoprimorska općina. Samostan su nepoznate godine, vjerojatno najkasnije početkom 15. stoljeća osnovali redovnici “pustinjaci svetog Augustina”, zvani augustinci, koji su ga poslije pada Bosne 1463. napustili povukavši se na otoke. U napušteni samostan, zaslugom hrvatskih velikaša, braće Vlatkovića-Jurjevića, 1468. naselili su se franjevci ondašnje Vikarije Bosne Srebrene (od 1735. Provincije presvetog Otkupitelja) i u njemu se održali do danas tako da su 1968./1969. slavili petstotu obljetnicu. Franjevci su svoj samostan, pod inače nesklonim turskim gospodarom, bili toliko unaprijedili, da ga 1640. generalni vizitator poslan iz Rima nazivlje najljepšim od svih samostana tadašnje prostrane Provincije Bosne Srebrene. Malo, a znakovito svjedočanstvo vjerske, gospodarske i kulturne razine samostana iz razdoblja pod Turcima jest monumentalni kameni natpis, pisan hrvatskim jezikom i pismom iz 1589. koji se i danas koči nad glavnim ulazom u crkvu. Ali tek nakon što se 1684. oslobodio turskog jarma, zaostroški je samostan doživio zlatno doba svoje povijesti (XVIII. st.). To je vidljivo ne samo po njegovom arhivskom fondu i značajnim ljudima, koje je u to doba dao, nego i po njegovoj tadašnjoj građevnoj djelatnosti. Dok je oko 1700. tlocrt samostana imao oblik kvadrata s klaustrom u sredini, što su ga stvarala tri samostanska krila s crkvom, dotle je u prvoj polovici XVIIl. st. taj karakteristični oblik starih katoličkih samostana dobio nova dva krila: zapadno (1727.) i južno (1753.), a kasnije i istočno (1874.). Godine 1864. namjesto porušenog zvonika do pročelja crkve sagrađen je novi zvonik na istočnoj strani. Tako je tlocrt samostana dobio konačno skoro lepezasti oblik. Konzervatorski zavod za Dalmaciju iz Splita 1953. proglasio je Franjevački samostan u Zaostrogu spomenikom kulture.