Tko je one divne junake, mučenike, zanešenjake, apostole slobode, predvodnike napunio onolikim nadljudskim junaštvom, da su prezreli sve, pa i svoj život, te su pred podignutim vješalima i puščanim cijevima, razgaljenim grudima, prkosnim povicima i s pjesmom na usnama, polazili u smrt???
Tko drugi, ako ne ono, što su zavjetno i strastveno nosili u svojim grudima. KRST ČASNI I SLOBODA ZLATNA!
Svoja obitelj, svoja domovina i svoj narod satkani u pet otajstava naše svete vjere, noseći je oko vrata.
Taj prkosni “NE”, pokrovitelj je svih prevrata, svih socijalnih, ekonomskih i kulturnih strujanja, koja su se samo zato ostvarila, jer su njihovi vođe, kao i pristaše dobili snagu da zaborave sebe, svoje najbliže i da zavole ideale.
Pa onda, sve one velike osobe iz povijesti, svi oni odgojni uzori, koje stavljamo drugima za primjer, svi su oni postali veliki po svome prosvjedu prema onome što nije valjalo u njima i drugima oko njih, po onome neprihvaćanju, kojim su se smrtno zavadili s manama i sprijateljili s vrlinama i plemenitim odlukama.
Izdigli smo se kao ptica “Feniks”, koja ne da sebi umrijeti, nego se uvijek rađa na novi život. Ondje, gdje mislimo i misle da smo već umrli, prestali i nestali, mi se opet pojavljujemo novi i drugi, a to samo i isključivo stoga, jer se nismo pomirili s starim životom i starim putevima, a time odmah i omogućili svježe zelene izdanke, na već starome i suhome panju.
Što bi, recimo, onaj politički sužanj u samicama, okovima i lancima, da ga ne hrani, drži i tješi ona kratka riječ sa samo dva slova, ono prkosno “NE”, kojim je odbio i prezreo svoga protivnika sa svim njegovim mislima i idejama? Kao munja bljesne im u dušama istina o njima i o njihovim djelima, a to sve zato, jer ih je nečije iz kuta i mraka izbačeno i neprihvatljivo prodrmalo, podsjetilo i opomenulo.
“Ne” je riječ puna morala, čvrste odluke i jake volje. Odlučno i smišljeno u stanju je “financirati” naš život, uzdržavati ga i štititi u svim potrebama, u njegovim najtežim i najopasnijim situacijama. Uslijed navika, osjećaja, strasti, slabosti, nepogoda i gospodarstvenih neprilika, što smo ih imali kroz stoljeća, izgubili smo svoje “ja” i postali pravi robovi, vlastiti i tuđih. Nemoćni, padali smo svaki dan sve dublje, dok jednoga dana nismo skupili ostatke ostataka svoje snage, te svu svoju preostalu osobnost, kao narod oblikovali u jako i glazbeno “NE”, koje onda znači točku na STARO I DVOTOČJE NA NOVO; prekid jučerašnjice i početak SUTRAŠNJICE!
Ne, više neće biti tako, ne, više neću trpjeti, ne, više se nedam tlačiti, varati i izrabljivati. I u tom zahvatu na sebi, u tim ranama koje krvare, tko bi izdržao, tko ne bi pokleknuo i postao ponovno roblje.
Kada se pitamo: odakle snaga našim junacima u Domovinskom ratu? Kada se pitamo: odakle im snaga za tu ravnu crtu života, onda dobivamo odgovor. Snaga im je u značaju, a ovaj je oblikovan dobačenim u obraz, svima onima, koji su sve drugo, SAMO NISU LJUDI!
Nametnuta zajednica naroda, nije došla prirodnim putem, nije došla povijesnim putem, nije došla voljom naroda. Silnim kolovoškim vjetrovima otpuhana je zauvijek.
Divna si zemljo moja, s koje pjesme niču, o tebi orli urvinama kliču!
Dr. Filip Šalinović