Kaže se da je zdravlje naše veliko bogatstvo. Toga postajemo svjesni kada počnemo pobolijevati.
Ljudi često postaju „glumci“ pokušavajući prekriti svoje nedostatke. Neki to čine uspješno, drugi manje uspješno. Čuju se česte primjedbe: Što se praviš lud?… Zar si gluh? Nisi valjda slijep?… Onima koji previše brbljaju znademo reći: Umukni već jednom – zanijemio. Onima koji „mudro šute“ govorimo: Progovori već jednom, nisi valjda nijem! Tako je to u životu.
Božja riječ životu daje sadržaj i cilj
Sluh, vid, govor, čudesni su Božji darovi. Njihov nedostatak velik je gubitak za dotičnu osobu. Slijepac ne može vidjeti prekrasan šareni cvijet. Nepoznata mu je ljepota nevinih, bezazlenih dječjih očiju, nasmijanog lica punog ljubavi voljene osobe.
Gluhima su nepoznate slatke riječi utjehe, podrške, koje bi im došle kao melem na ranu. Kod njih vlada tišina. Simfonija prijateljskih tonova za njih je nešto nepoznato. Možda im je utjeha u svemu tome što zapravo ni ne znaju što gube.
Danas u evanđelju čitamo o ozdravljenju gluhonijemog. „Donesu mu nekog gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisnu svoje prsti u njegove uši… Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: „Effatha!“ – to će reći: „Otvori se!“. I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno“. (Mk.7.32-34).
Crkva je taj događaj ovjekovječila: Kod krštenja novokrštenika ona ponavlja tu Isusovu gestu i riječ. U obredu krštenja, dodirnuvši uši i usne krštenika, krstitelj govori: „Gospodin Isus, koji je dao gluhima sluh i nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primiti njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na slavu Boga Oca“.
Tako se krštenik krštenjem osposobljava da ne bude „gluh i nijem“, nego da otvori uši i usta te sluša i govori Božju riječ, kako bi po njoj živio – svom životu dao sadržaj i cilj.
Tjelesna osjetila su blagoslovljena i određena da slave Boga. Sveti Antun je na poseban način Boga slavio svojim govorom – svojim jezikom, te mu je Gospodin na čudesan način sačuvao jezik svjež kao u živa čovjeka, i čuva se u Padovi gdje je svečev grob.
Bog i od nas očekuje da ga svojim jezikom slavimo. Stoga otvori usta kad čuješ da netko govori laž na tvoj narod, na tvoju vjeru, tvoju obitelj – tvoje svetinje.
Koliko se puta dogodi da netko govori laži o vjeri i njenim predstavnicima. Koji govori zna da govori laž, i svi koji ga slušaju znadu da se radi o laži, ali nema čovjeka koji će kazati da se radi o laži. Opravdavaš sebe govoreći kako se ne bi htio miješati. Nemoj šutjeti. Progovori jer to od tebe traži Bog, tvoja vjera i ponos.
Roditelji, otvorite usta kad treba da obranite djecu od bestidnih šala i razgovora što ih stariji pred njima govore. Ne dopusti da se dijete naopako uči. Otvori usta kad vidiš da dijete ne postupa kako treba prema starijima u kući ili u susjedstvu.
Ne budi nijem kad vidiš da se čini nepravda siromašnima, udovicama, braniteljima. Mnogo je prigoda u životu kad si dužan „podići glas“ za istinu i pravdu, ljubav, dom, domovinu. Dobro znaj da te u tom nitko ne može zamijeniti.
Otvori uši da čuješ Boga. Otvori usta da te Bog čuje!
Dade ti Bog jezik da govoriš kada treba, a dao ti je i pamet da šutiš kad to zatreba. Kod govora uvijek dobro promisli pa reci. Kao djeca smo ponavljali narodnu: Ispeci pa reci! Zar si to zaboravio?
Upozorio nas je Isus kako će ljudi odvraćati uši od istine, a prianjati uz bajke. Upitajmo se danas kakvi smo mi učenici. Znamo li slušati Krista i one koji nam prenose njegovu poruku: svoje roditelje i svoju Crkvu.
„Tko je od Boga, riječi Božje sluša – vi zato ne slušate jer niste od Boga“. (Iv.8.47.). Strašne su to Isusove riječi upućene Židovima! Bi li ih on uputio danas nekome od nas? Učini sve da ti ne budeš među njima.
Znamo li pozorno i ozbiljno slušati Kristove istine i poruke, i prihvatiti ih životom? O najvećem govorniku svih vremena Demostenu zapisano je u povijesti: Jednom je držao govor u atenskoj skupštini. Govorio je Atenjanima o spasu i slobodi ugrožene domovine svim žarom srca, snagom svoje neobične riječi. Ali, Atenjani su ga slabo slušali – jedni su zijevali, drugi drijemali, treći se razgovarali. Kad je Demosten to opazio, prekine svoj divan govor i najavi jednu šaljivu priču o magarcu. Odjednom nasta tišina. Svi naperiše uši da čuju priču o magarcu kao da o tome ovisi sreća i sloboda njihove Atene.
Nismo li često slični neozbiljnim Atenjanima? Često radije slušamo priče „o magarcu“ nego Božji govor, pouku i poruku.
Moramo se danas zapitati kakvi smo mi propovjednici, širitelji i vršitelji Božje riječi. Poznaje li se po našem ponašanju, odijevanju, govoru, da smo u Kristovoj školi odgojeni, te životom propovijedate.
„Ono što vi jeste, govori glasnije nego ono što vi rečete“. (Emerson). Kršćanin najuvjerljivije govori sobom, potpunim kršćanskim životom. Riječi su korisne, no: Primjeri privlače.
Potrudi se da budeš onaj koji će druge oduševiti za Kristov put. To će biti najbolji dokaz da si na pravom putu.
„Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti“. (Mk. 7.37.). Tako Židovi govorahu o Isusu, njegovu djelu i čudesima.
To veliko čudo neka učini danas na nama. Mnogi smo gluhi i nijemi za Božju riječ i svoje savjesti.
Naš život mora biti slušanje Boga i govor – odgovor Bogu. „Effatha“ – Otvori se!
Otvori uši da čuješ Boga. Otvori usta da te Bog čuje.