Kad sam bio u JNA u Varaždinu s nama ostalim „dobrim“ vojnicima bio je vojnik iz Pljevala kojeg ni u ponoći ni u podne niste mogli zateći u kasarni. Zaboravio sa mu ime, ali ono nije toliko ni važno.
Par dana za redom ovaj „zločesti“ vojnik se naglo „popravio. Nije bježao preko žice (zapravo ispod žice), držao je stražu, bio požarni, jednom rječju, popravio se. Zapovjednik mog bataljona veze Branko Senić ga je pred svima javno pohvalio kazavši da će za svoje dobro ponašanje dobiti nagradno odsustvo. Mi ostali smo kao i tada i dalje bili „dobri“ i nitko nam nije obećavao nagradno odsustvo.
Nije mi ni na kraj pameti pisati o mojim vojničkim danima u Varaždinu, ali mi to u potpunosti sliči na ponašanje političara s one strane Dunava i naših, hrvatskih predstavnika naroda koji skupa s europskim političarima i vodstva na vlas sliče kapetanu prve klase Branku Seniću, komandantu bataljona veze u garnizonu Varaždin.
Iz naše provincijske političke pozicije teško je ocijeniti ima li hrvatska politika, odnosno Republika Hrvatska interes podnositi sve ono čime nas se časti takoreći svakodnevno od strane Predsjednika Republike Srbije i podložnim mu ministara.
Stanovito vrijeme ne čitam na internetu beogradsku „štampu“. Zapravo, i ne moram. To sam uglavnom radio zbog ćirilice.Treba samo otvoriti Youtube i pogledati što se u Beogradu govori. Hrvatski građani, primjerice i ne znaju da je donijeti u Srbiju zastavu s hrvatskim grbom koji počinje bijelim (srebrnim) poljem kazneno djelo. Nema čega se nećete naslušati i nagledati. Primjerice kultura koja je dobila ime po Vinči (mjesto u kojem je tadašnje komunističko vodstvo pokušalo napraviti atomsku bombu) proglašava se europskom prakulturom, dakako, pod vodstvom Srba. Šveđani su Srbi i Egipćani također, da ne nabrajamo dalje. Spomenut ćemo još samo jedan narod koji je također srpski. To je dakako hrvatski narod. Mi Hrvati smo se odmetnuli od pradjedovske vjere pravoslavne, prigrlili katoličanstvo i na taj način postali Hrvati. I to dakako samo čakavci. Štokavci su katolički Srbi, a kajkavci Slovenci. Prihvatili smo srpski jezik kojim danas govorimo, ukrali smo ga zapravo jer ga zovemo hrvatskim. U obrani tih i takvih teorija napose se ističe teolog iz Istre ili Rijeke, katolički dakako kojem nisam zapamtio ime i pored kojih akademik SANU dr. Deretić može slobodno u mirovinu.
A kako izgleda hrvatski grb i hrvatska zastava danas. Nemam namjeru opisivati ih. Svima su nam poznati.
U različita vremena razlikovali su se u detaljima. A što im je bilo zajedničko.
Najprije o grbu. Od davnih davnina sastojao se od crveno bijelih (srebrnih) ili bijelo (srebrnih) crvenih polja. Uz sve ono čime ga je pojedina vlast kitila. Bio je sastavni dio grba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, za vrijeme NDH je na vrhu bilo stilizirano slovo „U“, a i FNRJ (SFRJ) ga se nije odrekla. U grbu SR Hrvatske nalazio se u sredini grba. Ispod njega bio je nakovanj, klasje žita ga je okruživalo, a na vrhu je bila crvena petokraka zvijezda.
Sve u svemu, razni detalji ukrašavali su hrvatski grb, ovisno o državi u kojoj smo živjeli. Samo je jedno bilo uvijek: štit koji se sastojao od crvenih i bijelih (srebrnih) kocaka), „šahovnice“ kako bi mnogi rekli.
O pohoda bana Jelačića na Peštu hrvatska zastava se sastoji od crvenog, bijelog i plavog polja. I bez obzira što izvornom hrvatskom stijegu dodavala ova ili ona vlast, hrvatska zastava je od tada pa zauvijek crveno, bijelo, plava trobojnica.
I nema nikakve sumnje. Sve nabrojeno je u osnovi Hrvatski grb i Hrvatska zastava, bez obzira što im je ova ili ona vlast dodavala. Jer, uvijek je dodavala, a nikad nije oduzimala. Toliko o grbu i zastavi.
Jesu li izjave predsjednika RS skandalozne. One to svakako jesu. Ta on je predsjednik susjedne države. Je li RH interes da Srbija uđe u Europsku uniju. To ne znam. Znam samo da je Republici Hrvatskoj to bilo u interesu, bez obzira na neka suprotna mišljenja. Međutim, ono što govori Vučić možete čuti ili pročitati svakodnevno i više puta. Ništa čudno, kazat će naši političari, tamo je u tijeku predizborna kampanja. I tako uvijek kada vas blate iz ove ili one države u „regiji“. Nema veze što govore: „Tamo je u tijeku predizborna kampanja“. Slušamo teške uvrede na naš račun. Srbin je primjerice obranio penale u Rusiji. To što je Hrvat prije koju godinu bio najbolji srpski vaterpolist, nije i onako važno. On je uostalom Srbin katoličke vjere kao što smo i mi svi ostali. Lako što smo to mi obični ljudi, ali Srbin je i Ruđer Bošković što reče tadašnji predsjednik Tadić našem predsjedniku.
I tako bez kraja i konca. Jučer, danas, sutra, kako se zvala jedna informativna emisija šezdesetih godina.
Republika Hrvatska je članica Europske unije. Izgleda da nas počesto ne svrstavaju u Zapadni Balkan što je zapravo uvrjedljiv pojam jer se on ne rabi kao zemljopisni. Ipak, šutke podnoseći salve uvreda od strane „običnih“ srpskih ljudi pa sve do predsjednika i članova SAN-u i ministara te Predsjednika Republike riskiramo da nam se na Zapadu zamjeri ako tu i tamo dignemo glas.
Nama ne smeta kad patrijarh srpski Irinej spominje u svojim poslanicama Slavoniju, Liku, Dalmaciju, a Hrvatsku ne može prevaliti preko jezika. S druge strane je cijela salva napadaja zbog stiha „Herceg Bosno, srce ponosno“, kao da se u toj Herceg Bosni nisu krunili hrvatski vladari i kao da to nije bila Hrvatska.
Dalje ne treba ni nabrajati. To je uostalom tako i tako predizborna kampanja, kao da su u tim državama predizborne kampanje svaki mjesec. Irineju nije predizborna kampanja. On je izabran „žrebom“.
Krajnje je vrijeme da ova ili ona hrvatska politika odgovori ravnom mjerom. Treba javno i jasno obznaniti da nam jezik nije donio Vuk Karadžić, zapravo dogodilo se obratno. Da smo tijekom stoljeća gubili dijelove teritorija, da je tako reći sadašnja Bosanka krajina bila poznata kao Turska Hrvatska, da je Banovina Hrvatska bila do Šida, a da je Boka kotorska postala Crna Gora 1945. Je li Jajce bio hrvatski grad ne treba trošiti riječi.
Ne plediram da se o tomu vode ovi ili oni pregovori, ali pod dojmom pokušaja srpskog osvajanja Šibenika, Osijeka i izbijanja na Jadran kod Zadra i svojatanja drugih hrvatskih teritorija u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, treba energično odgovoriti na sve takove provokacije bilo iz Srbije, bilo, nažalost iz vlastite države.
Hrvatska vlast u takovim situacijama mora „pokazati zube“, barem pozvati veleposlanika na konzultacije, bez obzira na predizbornu kampanju u toj državi. Jer već sutra će predizborna kampanja biti u nekoj drugoj.
I na koncu, Knin je do iza II. svjetskog rata bio većinski hrvatski. Ante je Gugo, već u dva navrata na eletoničkim medijima, naveo brojčani odnos između Srba i Hrvata u ovom starom hrvatskom gradu u kojem su stolovali i hrvatski vladari.
Piše: Neven Vicić