ULAZAK U PRVU LIGU KOJI ĆE SE NAJVIŠE PAMTITI
Portal Rogotin vam donosi crtice iz povijesti Rukometnog kluba Dalmatinka Ploče!
Pročitajte šesti dio povijesnih rukometnih činjenica “Dalmatinke” koje je pripremio Neven Vicić.
pionirke „Dalmatinke“, osvojivši prvo mjesto na regionalnom natjecanju, plasirali su se na državno prvenstvo koje se te godine održavalo u Puli. Naše djevojčice bile su potpune nepoznanice za već u mlađim kategorijama etablirane klubove i ekipe kao što je primjerice bila zagrebačka „Lokomotiva“, „Zvečevo“ iz Požege, „Rudar“ iz Labina i druge. Ni klubsko i stručno vodstvo nije znalo i nije moglo ocijeniti koji su nam stvarni dometi. Igračice koje je kao trener vodio Ante Jerković, a u vodstvu su još bili pomoćni trener Stevica Baćujkov i službeni predstavnik Neven Vicić pokazale su da se mogu nositi sa svima koji su te godine doputovali u Pulu. Na koncu, u zagrijavanju pred utakmicu s „Rudarom“ iz Labina koja je odlučivala o pobjedniku ozlijedila se vratarka Branka – Ostojić što je presudno odlučilo o pobjedniku. U Ploče smo se vratili s srebrnom medaljom što je za sve u klubu koji nisu bili u Puli bilo prvorazredno iznenađenje. Bez obzira što ovo pišem kao uvod ulasku u prvu ligu, treba još nadodati i igračice koje se sjećam da su nastupale u Puli. U prvoj postavi igrale su na lijevom krilu Tina Prlić, lijevu vanjsku Tina Pirjevac, Cvijanović (majka Lucije i Nere Cvijanović i trenerica u klubu), srednju vanjsku Marija Kaluđerović, jedna iznimno talentirana igračica čija je obitelj zbog ratnih zbivanja napustila Republiku Hrvatsku, kružnu napadačicu Tijana Kajušić – Buhić, desnu vanjsku Marela Bajić i desno krilo Kornelija Mijoč – Klinac. Još su u zapisniku bile upisane Rosić (ime sam zaboravio, Vesna Selak – Oršulić (majka Josipe Oršulić), Tatjana Kajušić – Cvijanović, Željka Stjepanović – Klaričić i Katarina Petrović – Sučić. Sve navedene igračice nastupile su na ovom turniru. Dakako, i ovdje navodim djevojačka prezimena, ako ne znam kako prezime pojedine igračice sada glasi.
Ratna zbivanja prekinula su natjecanja, ali ova talentirana generacija preselila se s donjeg igrališta na „Močvari“ i uz uzbune trenirala u dvorani, naprije, kako sam već napisao vježbala ponašanje u slučaju uzbune, a tek onda trenirajući.
Uz sve peripetije koje smo imali oko ulaska u I.B ligu, a koje sam već opisao, bilo je očito da se u Pločama rodila jedna talentirana generacija. Ulaskom u I. B ligu dobile su priliku putovati u Istru što je za njih bila novost jer, osim u državnog prvenstva u Puli, igrale su utakmicu u svom zemljopisnom okruženju.
U međuvremenu se klub pojačao. IZ RK „Orebić“ došla je Nives Grljušić – Pehar, a odmah za njom mlađa sestra Margita Grljušić – Arar (kao što sam već napisao majka prvotimke kružne napadačice Klare Arar). Dvije godine starija rukometašica Anita Arapović – Galamboš „pojačala“ je ekipu. Ipak, neiskustvo je prevladalo. U sezoni 1992/93. osvojeno je deseto mjesto što je u klubu smatrano uspjehom.
U sljedeću natjecateljsku sezonu 1993/94. ušlo se oslabljeno. Naime, izostala je u tom trenutku najbolja igračica Nives Grljušić – Pehar iz obiteljskih razloga. Ipak, trener Ante Jerković i njegov pomoćnik Ivica Stanković odlično su pripremili igračice za nadolazeće prvenstvo.
Na opće iznenađenje, mlade igračice „Dalmatinke“ očitale su lekciju starijim i iskusnijim ekipama. „Opatija, „Vodnjan“, „Metković“, i drugi pobijeđeni su bez problema. Ipak, na utakmici s „Rovinjom“ u Rovinju u zaostaku od jednog pogotka u 20 sekunda koliko je ostalo do konca utakmice Pločanke nisu uspjele izravnati te su utakmicu tijesno izgubile. Također, na zadnjoj utakmici prvog dijela poražene su od ekipe „Trogira“ u gostima tijesnim rezultatom od jedan razlike. Za Trogiranke su, pored odličnih domaćih igračica, nastupile prema tada važećim pravilima i dvije juniorske reprezentativke iz splitske „Dalme“ Tadić i Štević (kasnije igračica „Podravke“).
U drugom dijelu poraženi su svi koji su došli u Ploče pa i „Rovinj“ i to uvjerljivo sa šest pogodaka razlike makar je ekipa igrala oslabljena bez obje kružne napadačice i bez Gite Grljušić. U posljednje kolo ušlo se bodovno izravnato s „Trogirom“ za koji je od igračica na posudbu ovaj put nastupala samo Tadić. Pred prepunom Športskom dvoranom u Pločama u predivnoj atmosferi koju nisam više vidio na „Dalmatinkinim“ utakmicama, „Trogir“ kojeg je vodio poznati trener Ivo Kandija nije bio dorastao suparnik odličnim Pločankama.
Trebala je pobjeda od najmanje dva pogotka razlike jer je „Trogir“ nešto ranije izgubio od „Orkana“ iz Dugog Rata, a dobio „Rovinja“. Nije radio semafor, pa sam ja kao službeni špiker na utakmici svako malo obavještavao gledatelje i igračice o vremenu.Pola minute do konca utakmice i pet razlike za „Dalmatinku“ bio je dovoljan razlog da se lopta baci daleko u gledalište i da veselje počne. Ovi trenuci su zabilježeni kamerom i po mom skromnom mišljenju, iako je klub imao više „zvjezdanih trenutaka“, svjedoče o najvećem uspjehu pločanskog rukometa od osnutka do danas.
Piše: Neven Vicić