Na Sveučilištu u Zadru danas je održana komemoracija za dr. sc. Martina Glamuzinu, umirovljenoga izvanrednog profesora Sveučilišta u Zadru, koji je preminuo 22. studenoga 2018. u 77. godini života, prenosi portal LIKEmetkovic.hr
Rođen 1941. u Rogotinu, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Pločama, a 1967. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu stekao diplomu profesora geografije. Godine 1980. završio je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Magistrirao je 1981. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1985. obranio tezu doktorske disertacije „Promjene agrarnog pejsaža delte Neretve”.
Od 1996. do 1998. bio je gostujući predavač na Odsjeku za geografiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Godine 1998. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstvene discipline Demogeografija i Regionalna geografija. Godine 2003. izabran u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora te je obnašao dužnost pročelnika Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru. Autor je preko dvadesetak znanstvenih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu i oko 25 recenzija udžbenika i znanstvenih radova.
“Dr. Glamuzina bio je nositelj spomenice Domovinskog rata, a Grad Metković dodijelio mu je nagradu za životno djelo. Njegovim dolaskom iz Metkovića na mladu katedru bio je jedan od čimbenika njenog kvalitetnog rada, a do samog kraja radio je na napretku geografije u Hrvatskoj, rekao je na komemoraciji nekadašnji rektor, sada predavač na Odjelu za geografiju”, prof. dr. sc. Damir Magaš.
Prof dr. sc. Željka Šiljković istaknula je kako je Glamuzina živio ispunjen život, ne dopuštajući da on prolazi pored njega. Vjerovao je u ljude i prijateljstvo, volio se družiti s mladim ljudima a nikada nije zaboravio svoj rodni kraj i Neretvu kojoj se sada vraća. Mnoge generacija studenata pamtit će njegova predavanja, koja su bila i životna škola, rekla je njegova nekadašnja studentica, izv. prof. dr. sc. Vera Graovac Matassi.
“Kada bi spustio naočale, znali smo da slijedi priča o životu. Na njegovom predavanjima nikada nije bilo dosadno, povezivao je teoriju sa stvarnim životom. Bio je ponosan na obitelj i majku koja je odgojila desetero djece. Imao je težak put, ali ništa ga nije sprječavalo da ostvari zacrtane ciljeve”, rekla je Graovac Matassi, nakon čega su se nazočni upisali u knjigu žalosti.