Ono što se dogodilo u Metkoviću moglo bi se dogoditi i u Pločama. U Metkoviću je od septičnog šoka tragično preminuo devetogodišnji Gabrijel Bebić, kojem nisu urađeni laboratorijski nalazi unatoč višednevnom obilasku zdravstvenih institucija ( u pretprošlu nedjelju maleni Gabrijel bio je čak tri puta na hitnoj medicini u Metkoviću a prije toga kod svoje pedijatrice).
U Metkoviću postoji laboratorij koji vikendom ne radi (samo subotom do podneva) dok u Pločama laboratoriji radi „ilegalno“. Na životu ga drži Ljiljana Šunjić, magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike, kojoj nadležno ministarstvo ne priznaje stručnu spremu, pa bi se moglo dogoditi da se laboratorij u Pločama zatvori i da građani na vađenje krvi moraju odlaziti u druge gradove ili bolničke centre u Splitu i Dubrovniku.
To će se i dogoditi ukoliko se na promijeni Zakon o medicinsko-biokemiskoj djelatnosti koji ne poznaje magistre medicinsko-laboratorijske dijagnostike već samo biokemičare. Ovakva zakonska zavrzlama zapravo ne bi trebala zanimati pacijente koji su jedini žrtve trulog hrvatskog zdravstvenog sustava i nedorečenih zakonskih rješenja, jer kada gospođi Ljiljani iz ove priče zabrane raditi a ne nađe se medicinskih biokemičara, kojih nema na tržištu rada u Hrvatskoj laboratorij u Pločama se neće moći obaviti krvne pretrage.
– Svjedočimo objavama medija da bi život dječaka iz Metkovića bio spašen samo da su napravljene osnovne,takozvane „opće laboratorijske pretrage“ sa čime se u potpunosti slažemo-ističe voditeljica strukovnog razreda za medicinsko laboratorijsku djelatnosti pri komori zdravstvenih radnika, Jasna Matić.
– Na žalost, od 2010.godine od kada je medicinsko laboratorijska djelatnost postala djelatnost od javnog interesa putem komore, ukazujemo i protivimo se monopolizaciji i sveopćoj privatizaciji u laboratorijskoj dijagnostici na primarnoj razini zdravstvene zaštite upravo zbog kalkulativnog pružanja zdravstvene usluge jer je profit privatnika ispred pacijenta, rezolutna je Matić.
– Uzorak krvi je postao roba na kojoj treba zaraditi.
Diljem Hrvatske pozatvarani su „mali“ neprofitabilni laboratoriji. Sve je počelo 2011. godine zatvaranjem laboratorija u Čabru, Vrbovskom, Kotoribi, Murskom Središću, Prelogu, Donjem Kraljevcu i Makarskoj nastavlja se sustavno kroz objedinjavanja privatnika koncesionara.
Što se tiče usluga u laboratorijskoj dijagnostici, one nisu svima jednako dostupne i neprimjenjive su kod najosjetljivijih skupina građana, kao što su djeca, trudnice, ginekološke pacijentice, pacijenti na antikoagulantnoj terapiji (marivarinom), onkološki pacijenti i svi oni koji trebaju hitan nalaz zbog čega se moraju kilometrima voziti do laboratorija-kazala je Jasna Matić.
– Odgovorni za smrt devetogodišnjaka moraju biti svjesni propusta, ako ništa a ono u dostupnosti zdravstvene zaštite obzirom da osnovne analize koje se rade u „običnom laboratoriju“ vrlo kompetentno mogu obavljati i prvostupnici a i magistri medicinsko laboratorijske dijagnostike, rezolutna je Matić.
Na žalost, očekujmo da se zbog nedostupnosti vađenja krvi ili hitne osnovne analize slično dogodi i u ruralnim sredinama Gorskog kotara, Sisačke regije, otoka, jer je tamo koncesija neisplativa a medicinsko laboratorijska djelatnost sa svim obrazovanim profilima se želi ukinuti, kaže Matić podsjetivši na slučaj Ploča tamošnjoj djelatnici Liljani Šunjić kao magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike nadležno ministarstvo ne priznaje stručnu spremu, pa tako njezin status uopće nije definiran a laboratoriju u Pločama prijeti zatvaranje. Stoga je smrt malenog Gabrijela Bebića nažalost ponovno aktualizirala ovo goruće pitanje.
– Nama se sa našom stručnom spremom ne dopušta raditi a ja sam u podne u ponoća dostupna građanima u laboratoriju u Pločama pune 32 godine. Pretraga krvi traje doslovno pet minuta a ako je laboratorij zatvoren dijete ili odrastao čovjek mogu umrijeti.
Uzimanje uzoraka traje samo jednu minutu i gotvo nalaz se dobije za pet minuta-pojasnila je Šunjić kojoj kao magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike prijeti otkaz a Pločama zatvaranje laboratorija.
Piše: Stanislav SOLDO