Hrvatska televizija je u ovoj godini odredila izabrati pjesmu za natjecanje u Izraelu pod zvučnim nazivom „Pjesma Eurovizije“ ili tako nekako.
U elitnom hrvatskom ljetovalištu Opatiji u kojoj su nekada odmor provodile okrunjene glave iz Europe, a iz Austrije najčešće i čiji je car, a hrvatski kralj Franjo Josip (ovo po hrvatskom) otvorio hotel „Imperijal“, a u koji sada izvan onih par mjeseci ljetne turističke dolaze uglavnom mađarski umirovljenici ili članovi nekih poljoprivrednih društava, održano je ovo elitno hrvatsko natjecanje u kojem je pobijedio pjevač s krilima.
I ostali pjevači i pjevačice bile su obučeni i obučene onako kako smo već navikli i to u odjeću kojoj se nikada ne bi pojavili na ulici.
Kao i većina protagonista ovog natjecanja i ja sam izgubio u glasovanju. Naime, htio sam gledati „Ratove zvijezda“, a supruga natjecanje za Euroviziju. Punica je bila neutralna. Ona ne bi gledala ni jedno ni drugo, a kako je za suprugin izbor presudio glas iz Knina, ja sam izgubio. Tko zna, možda u nekom sljedećem glasovanju uz Šibenik glasuje i Drniš. Možda ću tako dobiti glas više, iako nisam baš siguran da će Drniš dobiti priliku, a ako je i dobije da će glasovati za mene.
Uostalom, što mogu kad nemam drugi televizor. Utjeha mi je bila barem to što je prijenos iz Opatije bio vrlo sličan Ratovima zvijezda. Da mi Mirko Fodor i njegove suvoditeljice više puta nisu napomenuli da je prijenos iz Abacije, teško bih pogodio odakle je.
Slušajući pjesme (nekako sam na moju žalost preskočio nastup naših Pločanka), nisam razumio skoro ništa. Na koncu je nastupila neka „Manntra“ iz Rovinja, čini mi se, uz jednog Karlovčanina. Čitajući Aralicu koji o mantrama piše, nemalo sam se iznenadio kad sam vidio da rovinjska ima dva n. Ako je Aralica gledao Euroviziju umjesto Rata zvijezda odmah će naložiti izdavaču da u sljedećem izdanju umjesto jednog stavi dva n. Vjerujem da mu to knjigu neće poskupiti. Voditeljice su slale izvođače u nekakav green stage. Što je green znadem, ali ono stage mi je bilo nepoznato. Jedno vrijeme sam mislio da govore straga, pa me je supruga upozorila da ispadam neznalica te da ne bih izvan stana nekomu rekao da su izvođači koji su svoju pjesmu otpjevali, išli straga.
A da se ovaj festival englesko hrvatski održava ipak kod nas uvjerio me je pobjednik s krilima. On naime svoje ime piše Roko, a ne Roco, kako bismo mogli očekivati, i to ne samo u Abaciji već i u Hrvatskoj.
Na koncu me je izraelski veleposlanik u potpunosti razuvjerio jer je govorio hrvatski iako mi se činilo da ni on nije siguran koji je glavni grad Izraela, je li to Tel Aviv ili Jeruzalem.
Piše: Neven Vicić