„Muka Gospodina našega Isusa Krista po Luki…“, pjevao je prošle nedjelje, na blagdan Cvjetnice, Ante Šunjić Tarzo u rogotinskoj crkvi Presvetoga Trojstva. A puk u Rogotinu njegov glas u crkvi sluša već preko pola stoljeća, točnije pune 54 godine.
Sve je započelo davne 1965. godine na drvenome koru rogotinske crkve, kada su se na nedjeljnoj pučkoj misi ili za drugih većih blagdana, u posebno ograđenom prostoru zvanom „kočak“ okupljali pjevači i u višeglasnoj harmoniji pjevali crkvene napjeve. Tradicija pučkog pjevanja u Rogotinu stara je preko sto godina, a odlaskom starijih pjevača, redovi su se popunjavali tako da bi netko od aktualnih pjevača, čuvši iza sebe lijepi glas i „dobro uho“, mlađahnog Rogotinjanina uvodio u „kočak“ i promovirao ga u crkvenoga pjevača. Tako je krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća došao red i naTarzu, tada 18-ogodišnjeg mladića.
„U to vrijeme nije bilo televizije ni brojnih drugih sadržaja koji su današnjoj omladini na raspolaganju, pa smo mnogo vremena provodili pjevajući. U crkvu me je privukla vjera, a ljubav prema pjesmi usmjerila me u „kočak“, u društvo tada iskusnih pjevača s kojima mi je bila čast pjevati. Od starijih pjevača naučio sam pjevati sve napjeve i tijekom vremena prenio ih na generacije koje su došle. Muku Gospodinovu prvi put sam pjevao 1968., tražio je to od mene tadašnji rogotinski župnik don Ante Meštrović“, prisjeća se Tarzo tih vremena.
A vremenom je preuzeo i čelnu funkciju nadaleko poznatih Crkvenih pučkih pivača iz Rogotina, koje vodi zadnja tri desetljeća. Zajedno su nastupali diljem Hrvatske, od Dubrovnika do Vukovara, bili su u Poljskoj i Češkoj, pjevali misu u zagrebačkoj katedrali, nastupali na raznim smotrama crkvenog pučkog pjevanja posebno u konkatedrali sv. Petra u Splitu i u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu u Zagrebu, na brojnim sprovodima itd. Pored crkvenog pjevanja današnji Pučki pivači nastoje sačuvati i stare zavičajne napjeve kao i druge dalmatinske pjesme. U crkvi Presvetoga Trojstva prije nekoliko godina, uz angažman glazbenog studija iz Opuzena, snimili su cijeli opus crkvenih pučkih pjevača: napjeve s mise, tradicionalni napjevi božićnog vremena, korizmeni napjevi i napjevi s procesije Velikog petka, sprovodna pjevanja i neke marijanske pjesme, a trenutačno u opuzenskom studiju snimaju novi album s pretežno svjetovnim pjesmama. Prepoznati kao čuvari tradicije, 2007. godine dobili su godišnju nagradu Grada Ploča.
„Ponosan sam na sve što smo postigli i što nastavljamo čuvati tradiciju. Često nije lako uskladiti obveze ni meni ni ostalima, ali kada nešto volite nije teško pronaći vrijeme i presložiti druge obveze, te ih podrediti pjevanju. Puno odricanja, strpljenja, volje i ljubavi, a iznad svega vjere bilo je potrebno sve ove godine, ali kada se okrenem iza sebe, nije mi žao. Jedino mi se čini kako je vrijeme brzo prošlo, jer još uvijek se dobro sjećam starih pjevača, poput moga oca, Pile, Đode, Sreje, Fante, Miše, Livoga, Fantine, Jokice, Mačice, Srcare i mnogih drugih iz tih i kasnijih generacija. Ispunjava me zadovoljstvom činjenica da za crkveno pučko pjevanje u Rogotinu ne treba brinuti, jer dolaze novi mladi momci, koji nastavljaju ovu stoljetnu tradiciju na zadovoljstvo svih nas, rekao je Tarzo, naglasivši kako će i sam pjevati i pomagati mlađima dok god bude mogao i dok ga zdravlje bude služilo.
Tekst u tiskanom izdanju možete pročitati u novom broju Dubrovačkog vjesnika, koji će na pločanskim kioscima biti u petak ujutro.