SIMO DUBAJIĆ PRIZNAJE DA KAO ZAKLETI KOMUNIST NIJE IMAO MILOSTI
EDVARD KARDELJ: „POSTRIJELJAJTE SVE SVEĆENIKE, OFICIRE, INTELEKTUALCE…“
Oni kojima nije dana nikakva mogućnost da se čuje njihova riječ, uzdah, jauk ili molitva, nakon 74 godine govore jasno i glasno. Njihove su riječi za mnoge još uvijek bolne, ali za neke druge ubojito precizne i optužujuće. Odjekuju riječi žrtava Bleiburga i Križnog puta o hrvatskoj prošlosti, ali i hrvatskoj sadašnjosti. Za najveću tragediju hrvatskoga naroda u novijoj povijesti odgovorni su Josip Broz, Aleksandar Ranković, Kosta Nađ, Peko Dapčević, Milan Basta i stotine drugih znanih i neznanih operativaca.
Među njima posebno treba izdvojiti dvojicu. To su Edvard Kardelj i Simo Dubajić, tada 21-ogodišnji major (11. dalmatinska brigada), koji je bio zadužen za preuzimanje i nadzor isporučenih izbjeglica na jugoslavenskoj strani. Kod pregovora u Klagenfurtu u Područnoj bolesničkoj blagajni on je bio predstavnik 4. jugoslavenske armije. U ulozi štabskog oficira 26. divizije 4. jugoslavenske armije on je, prema zapisniku pregovora, 20. svibnja preuzeo izbjeglice; dokument o dogovorenom prihvatu izbjeglica nosi potpis majora Dubajića.
Simo Dubajić, 40-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća-uvijek protiv Hrvatske
„Daljnjih 10 tisuća hrvatskih zarobljenika uključujući civile, koji se s njima nalaze kod vas, bit će evakuirano 4. Jugoslavenskoj armiji u Rosenbachu, kako je to bilo direktno dogovoreno s majorom Dubajićem. Na taj način ukupni broj iznosi 13 tisuća“. („Bleiburška i Vetrinjska tragedija“, dr. Florian Thomas Rulitz).
Daljnji transport i masovna ubojstva izbjeglica izvršile su komunističke elitne jedinice, jedinice za posebne namjene i političke jedinice jugoslavenske armije OZNA i KNOJ (Korpus narodne obrane Jugoslavije). U svojim vlastitim publikacijama neki od aktera sami su priznali svoju odgovornost.
Major Dubajić („Život, greh i kajanje – Mojih 13 hiljada ustaša“) priznaje da je kao zaslijepljeni komunist bio suodgovoran za odvođenje do masovnih stratišta u Jugoslaviju i za masovna ubojstva u Kočevskom Rogu, koja su mu bila zapovjeđena od OZN-e. Priznaje, također, da tada kao komunist nije imao nimalo samilosti, jer su to za njega bili okrutni narodni neprijatelji koje je trebalo uništiti, pa u svojoj knjizi opisuje strijeljanja u Kočevskom Rogu: „Zarobljenici su bili vezani za zglobove ruke, po dvojica jedan za drugoga i onda teretnim autom odvezeni u jednu borovu šumu. Nakon polusatne vožnje bili su postavljeni uz rub jedne prirodne krške jame, gdje su im pucali u vratove i njihova tijela bacali u jamu. Likvidatori su često bacali ručne bombe za njima u jamu“. Taj jugoslavenski major prisjetio se kako je za jednu od likvidacija, tadašnja komesarka Milka Planinc osobno izabrala 90 najpovjerljivijih komunista za likvidaciju, a da se on, jer je bio totalno pijan, ne može sjetiti je li upravo od njega došla naredba da se u jame za pobijenima baci eksploziv kako netko iz njih ne bi izišao živ. Dubajić piše da je dobio zapovijed kako u Kočevskom Rogu mora pogubiti više od 30 tisuća „domaćih izdajnika“. Zapovijed je, kako ističe, dobio od komunističkog državnog vrha Jugoslavije, od šefa OZN-e za područje Slovenije, general majora Ivana Mačeka.
Kardelj, Kocbek, Žuljević i Tito
Ivan Maček „Matija“ imao je sestru Pepicu, rezervnu potpukovnicu koja se udala za Edvarda Kardelja. Upravo je Kardelj, u brojnim dokumentima koje je potpisivao otkrivao pravi karakter „oslobodilaca“. Neke dokumente smo već objavili, a danas ćemo, iz njegove bogate kolekcije, izdvojiti još dva. Jedan datira od 1. listopada 1942. godine i upućen je upravo drugu Ivanu Mačeku:
„Nemilosrdno uništavajte Bijelu gardu! Ne oklijevajte i nemojte popuštati! Naročito neka udarci budu na početku takvi, da osjete našu moć… Postrijeljajte sve svećenike u postrojbama! Isto tako oficire, intelektualce itd., te prije svega kulake i njihove sinove“.
(AS 1, Fond 7, Zbirka 129 „Belo gardo uničujte neusmiljeno).
Edvard Kardelj, pripadnik najužeg kruga partijske elite Komunističke partije, partizanski krvolok posebice omiljen u Pločama, ostavio je neizbrisiv trag i u tragediji hrvatskoga naroda 1945. Donosimo dokument s njegovim potpisom od 26 lipnja 1945. Kardelj ga je uputio Borisu Kidriču i proziva ga za presporo čišćenje.
„Najkasnije u roku tri tjedna bit će raspušteni sudovi nacionalne časti, a vojni će sudovi suditi samo vojnim osobama, sve ostalo preuzet će redoviti sudovi.
Bit će proglašena nova amnestija. Stoga nemate nikakvoga razloga da budete spori u čišćenju kao do sada“.
Pripremio: Ante Šunjić, urednika portala rogotin.hr