„Svjedoci ste urušavanja svih segmenata u društvu, osobito je to uočljivo na primjeru kolabirajućega zdravstvenog sustava koji u ovom trenutku ne može opstati u aktualnoj situaciji.
Liječnici i medicinske sestre napuštaju Hrvatsku, trenutačno nedostaje više od 12 tisuća medicinskih sestara, a liječnici također na svakodnevnoj bazi napuštaju naše bolničke ustanove suočeni s malim plaćama i neodrživim uvjetima u kojima se radi. Na začelju smo u EU po dojenačkoj smrtnosti, povećao se broj oboljelih i umrlih od kardiovaskularnih bolesti, a pobolijevanje od moždanog udara je povećano dva puta. Jedan od vodećih problema su liste čekanja koje su značajno produžene tako da u ovom trenutku u Hrvatskoj čeka oko 800 tisuća pacijenata na svoje pravo dijagnostičke obrade, a na žalost neki svoju listu čekanja ni ne dočekaju. Dospjeli dug zdravstva u ovoj godini, prije dva mjeseca, iznosio je 2,2 milijarde kuna, a u periodu od dva mjeseca povećao se za još 400 milijuna kuna, a dug u prvom tromjesječju iznosi oko 5,7 milijardi kuna.
Zdravstveni sustav se može usporediti s teško bolesnim pacijentom koji je na aparatima i pitanje je trenutka kada će doći do potpunog sloma i kada će se proglasiti totalni kolaps zdravstva“, rekao je, između ostaloga, dr. Saša Srića, glavni Koordinator Zdravstvenog tima SDP-a na Nacionalnoj razini na tribini u Pučkom otvorenom učilištu u Pločama. Ploče su 40-ti hrvatski grad u kojem se održala akcija „Prevencijom do zdravlja“. Srićža je istaknuo kako se ni nakon smrtnih slučajeva u Zaprešiću i Metkovića ništa značajno nije popravilo, ukazao je na problem malih plaća medicinskih sestara i na činjenicu da u bolnicama nakon 16 sati ne rade aparati, te je istaknuo kako je naše zdravstvo poluprivatizirano.
[Best_Wordpress_Gallery id=”407″ gal_title=”190522plobest”]
Nakon toga govorio je o azbestozi, što je u Pločama, očekivano, izazvalo interes prisutnih. Ljudi su, razočarani najnovijim prijedlogom Zakona o obeštećenju radnika Plobesta, iznosili vlastita iskustva i tražili pomoć. Jedan od sudionika rasprave radio je u Azbestu punih 30 godina, ali je otišao u mirovinu 1993. i nije obuhvaćen prijedlogom Zakona koji propisuje pet godina staža u periodu od 1991. do 2002. godine. „Preko 200 ljudi je do sada umrlo, među njima i moja supruga. Ovo nije pošteno, odštetu trebaju dobiti svi ili nitko“, rekao je. Pitanje koje se često provlačilo vezano je uz pet godina staža, pa je sudionike tribine interesiralo zašto je odlučeno da to bude baš pet godina.„Radila sam u toj firmi 21 godinu i „zaradila“ pet čvorova na plućima, ali neću dobiti ništa“, riječi su jedne razočarane bivše djelatnice.Ekološka aktivistica Ana Musa rekla je kako pojedini saborski zastupnici ni ne znaju pravo ime pločanske firme, a odlučuju o uvjetima i iznosima odšteta radnicima. Podsjetila je kako je Silvano Hrelja istaknuo da se za pločanske radnike nije imao tko boriti.
Na opasku Ive Karamatića kako je ovo prevažno pitanje, te da je onaj tko je pisao Zakon ili zločest ili glup, dr. Peter Brinar, iz Hrvatskog društva umirovljenih liječnika, Hrvatskog liječničkog zbora, ustvrdio je da je „čovjek koji je napisao Zakon jako pametan ali jako pokvaren“.
„Ovdje žive građani koji su ostavili živote u Azbestu i svi trebaju biti jednako obeštećeni. Ovako se samo stvara razdor među bivšezaposlenike. Oni koji su pokušali riješiti problem, napravili su još veći. Netko teoretski može imati 35 godina staža i ne dobiti ništa.Hrvatska je dužna jednako obeštetiti te ljude i za to se trebaju založiti svi saborski zastupnici“, rekao je Karamatić, a resornog ministra nije štedio Smiljan Batinović, predsjednik Udruge „Žrtve azbesta“, koji se založio za jedinstvo azbestaša. Jedna sudionica rasprave istaknula je još jedan problem, određeni broj bivših zaposlenika za zadnje dvije godine rada „nije dobio ni lipe“. Dr. Srića je obećao da će, nakon što se konzultira sa pravnim službama, odgovoriti na upite.