TRIDESETOG SVIBNJA NAŠ JE DAN
PROSLAVIMO U VESELJU NAŠ ROĐENDANNarod može zakasniti, ali u bitnim odrednicama nikada ne može promašiti. Vox populi, wox Dei (volja Božja, volja naroda). Tko to nije naučio, ništa naučio nije!
Naši su nas velikani misli i duha stalno upozoravali: “Kukavan je Hrvat svakog vremena, kada ne vidi da ga, uvijek, stranac k stalnoj smrti vodi, ne opiruć se klanju krotko janje hodi, te ne zna zbaciti groznog ropstva bremena. “Tin A. Ujević.
Uvijek je slobodan Hrvat sve to teže biti, zato je tužan lunjao TUĐIM TLOM bez puta, kao zvuk od zvona, kad kroz šumu luta. ” A. G. Matoš.
Povijesna uloga Hrvatskog sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća, te masovno psihološko ozračje toga dana 30. svibnja 1990. godine, na svečanoj konstituirajućoj sjednici, uzbudio je cjelokupnu hrvatsku javnost ovjenčanu slavom, jer se hrvatskom narodu vratio PONOS i DOSTOJANSTVO!
Za tako iznimne i sretne povijesne događaje, na preko dvjesto tisuća sudionika, te milijuna televizijskih gledatelja, označio je MASOVNI NACIONALNI POKRET usmjeren na hrvatsko državno OSAMOSTALJENJE i napuštanje komunističkog ideologije. Preporučeno je da to bude datum duhovnog izmirenja hrvatskog naroda, bez obzira pod koje su se zastave, ideologije i ideje svrstavali. Siguran sam da su se iz svoje neukosti mnogi naši građani, obmanjimani i krivo usmjeravani svrstavali na loše evolucijske izdanke.
Toga je dana, doista, bitno i simbolično, ponovno rođena hrvatska država i u njoj je započeo proces europske parlamentarne demokracije. U smiraj dana dr. Franjo Tuđman položio je kruh, koji je blagoslovio kardinal Kuharić, te u njega stavio: pero, zlatni dukat, kao simbol života, blagostanja, znanja, kulturnog napretka i bogatstva.
Osobno, kao izabrani saborski zastupnik, s mnoštvom mojih neretvanskih Utemeljitelja dijelio sam radost ushićenja i ponosa!
Poslije zasjedanja Sabora spustili smo se do Jelačića placa, tada još Trga Republike na veličanstvenu narodnu proslavu, na koju su građani burno pozdravili saborske Zastupnike i izabrano državno Vrhovništvo.
Iz krvi i bola rođena je hrvatska država, za sve vijeke vjekova. Neka je dobri Bog blagoslovi i izmiri ZA SVE VIJEKE VJEKOVA!
Konačno, poslije dugo vremena i različitih režima, koji su svojom prisilom ili duhovnom obmanom tjerali hrvatski narod na sam rub opstanka, Hrvati su stekli pravo BITI SVOJ NA SVOME, da djeluju na crti vlastitih interesa, a ne unutar nametnutog zajedništva, nazivalo se ono: Ugarskom, Austrijom, Austro – Ugarskom, kraljevinom ili socijalističkom Jugoslavijom.
Nultom točkom današnje hrvatske države 30. svibnja, treba ostati, onakav kakav je po svom datumu bio do 2001. godine. Izuzetno mi je drago, vjerujem i većini hrvatskog naroda, kao i našem Premijeru, da se taj datum povrati svome izvoru.
“Nek se vrati dragom rodu svome, rodu svome, rodu hrvatskome! “
Dr. Filip Šalinović
foto: arhiv HRT