Svašta smo se nagledali, hodočasnika iz vjere, iz prkosa iz borbe za život. Ali glazbenih hodočasnika, makar na ovim prostorima, još nismo imali. Sve dok to nije na pamet palo 59-ogodišnjem umirovljeniku Tonču Marinoviću koji je na koncert „To je moja zemlja“, koji će se ove nedjelje održati na splitskom Poljudu, iz svoje Baćine pokraj Ploča odlučio doći pješke.
Lijepo s noge na nogu, 141 kilometar magistralom uz more, u pravcu pjesme, omiljenih mu pjevača, prema društvu nekih od glazbenika koje zna još iz davnih vremena. Snagom svoga tijela koje će ga kroz 1,5 noći i dva dana puta voditi tik uz obalu, uz mirise ipoglede na more, brda, otoke. Kako stvari stoje, na hodočašće neće ići sam, u ovom će ga naumu slijediti još nekoliko sumještana, za sada još čvrstih u odluci da prođu isto iskustvo.
„Evo ovako ću vam reć, ako ovi moji iz ekipe i odustanu, ja neću. Može me u mom naumu spriječiti samo viša sila. A to volija ne bi. Što se mene tiče, odlučija sam na koncert doć na noge. Točno tako, svojim stopalima, pješke, i na takav način poslati i sam svoju poruku. Čim sam pročitao kako će se dio sredstava s koncerta donirati za bolnicu u Splitu, rekao sam idem nešto korisno napraviti za sve nas. Možda će me netko čuti, pročitati ovo i kazati, ako može Tonći iz Baćine, onda se mogu i ja priključiti. Mogu mi se pridružiti putem, eto makar doći u nedilju na Poljud, kupit ulaznicu. Možda će taj netko kad za ovo čuje, pomislit kako nekome drugome treba njegova pomoć. I jednom, nedajbože, ali nikada ne znaš, i njemu samom od nekoga drugog. Eto zašto sve ovo radim“, veli Tonći.
Stoga vozači oprez, ljudima na znanje, ako u subotu oko tri rana jutarnja sata pa do nedjelje popodne, primijetite grupicu ljudi u 50-ima, 60-ima, kako jedna za drugim, nogama junačkim, s naprtnjačama na leđima gaze u pravcu zapada, put Splita, budite pažljivi. Svirnite im, dajte im podršku, podržite ekipu, ili makar Tonča samoga u ovoj misiji.
„Plan je ovakav: krećemo rano, prije zore, put je dug, ima se tu šta za hodat. I onda polako, jedan za drugim, ili ja sam, kako bude, u koloni ravno, stvari na leđa i ajmo narode. U Makarskoj ćemo malo odmoriti. A ona pravac put Poljuda“, veli Tonći.