U Zavičajnoj zbirci Gradac otvorena je izložba “Periska: zlatne niti Mediterana”. Pred posjetitelje izložbe izronile su gračke periske, uspravne poput jedara čvrsto usidrenih za morsko dno svojim zlatnim konopima.U realizaciji izložbe sudjelovali su Zavičajna zbirka Gradac, Škola ronjenja Felun jedan iz Graca, Društvo istraživača mora “20.000 milja” iz Zadra te sestre Assuntina i Giuseppina Pes, jedne od posljednjih čuvarica drevnog umijeća tkanja morskom svilom sa sardinijskog otočića Sant Antioca. Tako je more i ljubav prema njemu večeras spojilo Gradac, Zadar i Sant Antioco.
Gradac, 13. lipnja 2019. godine – Periska (lat. Pinna nobilis) endemski je školjkaš Mediterana, a, ujedno i jedan od najvećih školjkaša na svijetu. Raste na dubinama od 2 do 30 metara, najčešće na livadama morskih cvjetnica, može doseći visinu od 120 cm te starost do 50 godina. Svijetlo je smeđe boje, iako je u pravilu uvijek odjevena u gusto ruho morskih algi, spužvi i manjih školjaka. Ima izgled šiljatog trokuta okrenutog naopako, čemu duguje naziv morska krila. Za dno je učvršćena bisusnim nitima koje stvara u posebnoj žlijezdi i koja ju čvrsto drže zavezanu za morsko dno.
“Naše je more dom brojnih biljnih i životinjskih vrsta, među kojima i oko 240 vrsta školjaka. Iako sve one – zbog svoje ljepote i posebnosti – zaslužuju zasebnu izložbu, večeras smo odlučili ispričati priču o možda najčudesnijoj od svih – o periski. Budući da je ova školjka već stoljećima stanovnica podmorja općine Gradac ovom izložbom želimo njezinu ljepotu izložiti danjem svjetlu, ukazati na njezinu važnost u filtriranju mora, ali i ukazati na prijetnje s kojima se danas suočava.
Stoga su večeras pred posjetitelje naše izložbe izronile gračke periske. Uspravne poput jedara čvrsto usidrenih za morsko dno svojim zlatnim konopima. Prije nekoliko godina bilo ih je mnogo. Danas usamljena streme suncu. Zašto? Zbog svih nas.Zagađujući more, nesavjesno ribareći uništavamo periske i njihova staništa. Kao što možete vidjeti na fotografijama, neke od njih zarobljene su konopima, neke ponosno stoje uz otpad koje je u more bacila ljudska ruka. Nek ove fotografije svima nama budu opomena da savjesnije postupamo prema našem moru i njegovim stanovnicima”, izjavila je Mirjana Andrijašević, voditeljica Zavičajne zbirke Gradac.
Prilikom otvorenja izložbe direktor Turističke zajednice Općine Gradac, Davor Andrijašević, prigodno je uručio priznanje za promicanje i očuvanje prirodne i kulturne baštine, umjetniku Teu Bilasu.
“Prije dvije godine na gračkoj je obali izronila kamena periska. Bio je to prvi znamen postojanja ove prelijepe školjke u našem Gracu. Od tog trenutka javila se ideja o izložbi koja slavi ljepotu i važnost periske. Stoga nam je drago što je Turistička zajednica općine Gradac prepoznala vrijednost ovog iznimnog djela te Teu Bilasu dodijelila zasluženo priznanje”, kazala je Mirjana Andrijašević, voditeljica Zavičajne zbirke Gradac.
Od davnina je periska svojom veličinom i ljepotom privlačila pažnju čovjeka, koji je jeo njezino meso, nizao njezine bisere, ukrašavao odijela botunima od sedefaste ljuske, a zidove svojih domova periskinim krhkim oklopom. Povrh toga, od periskinih bisusnih niti izrađivao je morsku svilu.
“Morska svila jedna je od najčudesnijih, najfinijih i najrjeđih tkanina na svijetu. Često se govori da je toliko fina da jedne ženske rukavice od morske svile stanu u polovicu orahove ljuske. Morska svila se dobiva od periskinih rastezljivih bisusnih niti kojima se ova endemska školjka Mediterana čvrsto drži za morsko dno. Kroz povijest čovječanstva od nje se tkala odjeća za kraljeve i visoko svećenstvo. Jedan od prvih povijesnih dokaza o postojanju morske svile predstavlja zapis ranokršćanskog pisca Terulijana, iz oko 200. g., koji navodi „nije bilo dovoljno samo češljati i sijati materijale za izradu tunika, već je bilo potrebno ići u ribolov za izradu odjeće“. Prvi opipljivi dokaz o postojanju morske svile datira u 4. st. Riječ je o fragmentu tkanine pronađenom u ženskoj grobnici u nekadašnjem rimskom naselju Aquinicum, na teritoriju današnje Budimpešte. Valja spomenuti kako postoje pisani tragovi kako se morska svila proizvodila i na našoj istočnoj obali Jadranskog mora, o čemu govore rimski car Dioklecijan, putopisac Alberto Fortis te geograf i statističarWenzel Carl Wolfgang Blumenbach”, istaknula je Ivana Andrijašević.
Danas je drevno umijeće tkanja morske svile gotovo nestalo. Čuvaju ga marne ruke tek nekoliko žena s otočića Sant’Antioco, nedaleko od Sardinije,među kojima su sestre Assuntina i Giuseppina Pes, koje su nam za potrebe izložbe “Periska: zlatne niti Mediterana” ustupile fotografije nekoliko svojih radova. Uz njih, ovu je izložbu Zavičajna zbirka Gradac pripremila u suradnji sa Školom ronjenja Felun jedan iz Graca i Društvom istraživača mora “20.000 milja” iz Zadra.
“Upravo je ljubav prema moru spojila sve aktere koji su nam pomogli ispričati priču o periski. Iako ljudi nekada znaju reći kako je more izolator, to nije istina – more je konektor, ono nas ne razdvaja, već povezuje. Vidljivo je to i na primjeru naše izložbe: upravo je more i ljubav prema njemu večeras spojilo Gradac, Zadar i Sant Antioco. U konačnici, ipak smo svi mi gente di mare – ljudi mora”, zaključila je Ivana Andrijašević.
