Završen je projekt obnove krovišta franjevačkoga samostana Svete Marije u Zaostrogu, započet prije dvije godine. Obnova, u dogovoru s Franjevačkom provincijom u Splitu, financirana je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, prihodima koje ostvari samostan, te donacijama vjernika.
Krovište je bilo u lošemu stanju i prijetilo mu je urušavanje, jer nije obnovljeno još od početka šezdesetih godina prošloga stoljeća, nakon potresa.Radove je obavila tvrtka Krolo d.o.o iz Kaštel Starog. Franjevački samostan je prošle godine proslavio 550 godina od dolaska franjevaca iz Ljubuškoga inajvažniji je i najpoznatiji spomenik Zaostroga i cijeloga Makarskog primorja.
Prema jednom turskom zapisu iz 1671. “postoji od davnih vremena, na granici sedam kraljeva, na obali morskoj u nahiji Fragustin”, kako se u doba turske vladavine (1474.-1684.) nazivala gornjoprimorska općina. Osim krovišta, polako se obnavljaju i zidovi samostana, kako bi se spriječio prodor vlage, koja prijeti uništenjem vrijednoga blaga koje se u njemu čuva. Župnik i gvardijan fra Branko Brnas posebno je zbog toga zahvalan Ministarstvu kulture RH, koje za ovu namjenu izdvaja određena sredstva.“Ovo je hram kulture, vjere, ponosa i nacije i njegovo čuvanje i održavanje je prijeko potrebno“, rekao je fra Branko.
Samostan su nepoznate godine, vjerojatno najkasnije početkom 15. stoljeću osnovali redovnici “pustinjaci sv. Augustina”, zvani augustinci, koji su ga poslije pada Bosne 1463. napustili povukavši se na otoke.U napušteni samostan, zaslugom braće Vlatkovića-Jurjevića, 1468. naselili su se franjevci ondašnje Vikarije Bosne Srebrene (od 1735. Provincije presv. Otkupitelja) i u njemu se održali do danas tako da su 1968./1969. slavili petstotu obljetnicu, o čemu na ulazu u samostan svjedoči i spomen-ploča s 500 raznobojnih morskih kamenčića ( 1468-1968.).
Franjevci su svoj samostan, pod inače nesklonim turskim gospodarom, bili toliko unaprijedili, da ga 1640. generalni vizitator poslan iz Rima nazivlje najljepšim od svih samostana tadašnje prostrane Provincije Bosne Srebrene. Malo, a znakovito svjedočanstvo vjerske, gospodarske i kulturne razine samostana iz razdoblja pod Turcima jest monumentalni kameni natpis, pisan hrvatskim jezikom i pismom iz 1589. koji se i danas koči nad glavnim ulazom u crkvu.
Ali tek nakon što se 1684. oslobodio turskog jarma, zaostroški je samostan doživio zlatno doba svoje povijesti (XVIII. st.). To je vidljivo ne samo po njegovom arhivskom fondu i značajnim ljudima, koje je u to doba dao, nego i po njegovoj tadašnjoj građevnoj djelatnosti. Dok je oko 1700. tlocrt samostana imao oblik kvadrata s klaustrom u sredini, što su ga stvarala tri samostanska krila s crkvom, dotle je u prvoj polovici XVIII st. taj karakteristični oblik starih katoličkih samostana dobio nova dva krila: zapadno (1727.) i južno (1753.), a kasnije i istočno (1874.). Godine 1864. namjesto porušenog zvonika do pročelja crkve sagrađen je novi zvonik na istočnoj strani. Tako je tlocrt samostana dobio konačno skoro lepezasti oblik. Povećavanje prostora bilo je u skladu sa sve većom ulogom samostana na pastoralnom i prosvjetnom polju.
Zbog svega navedenog već 1953. Konzervatorski zavod za Dalmaciju iz Splita proglasio je Franjevački samostan u Zaostrogu spomenikom kulture, dok je isti zavod 1962. zaostroški samostan unio u registar nepokretnih spomenika kulture općine Makarska.