Na spomen Kanade odmah pomislimo na prekrasnu prirodu, divlja i nepregledna planinska prostranstva prekrivena snijegom i ledom. U redu, možda Kanada nekoga asocira i na hokej na ledu, nacionalni sport broj jedan u Kanadi, ali ljubitelja tog sporta u Hrvatskoj ipak nema previše.
Hrvatsku i Kanadu veže prijateljstvo i brojna hrvatska iseljenička zajednica, a doprinos dobrim odnosima dviju zemlja dao je i veleposlanik Daniel Maksymiuk. No, u Hrvatsku uskoro dolazi novi kanadski ambasador, a Maksymiuk, koji broji posljednje dane na toj važnoj funkciji u Zagrebu, vraća se kući. Njegovo pojavljivanje na Maratonu lađa u dolini Neretve, u lađi “Domagojevi gusari” iz sela Vida kod Metkovića, bio je njegov zadnji nastup u funkciji ambasadora i značilo je svojevrsni oproštaj s Hrvatskom.
To je bio povod za razgovor o četverogodišnjem mandatu, odnosima Kanade i Hrvatske te njegovim osjećajima u trenutku kada se oprašta s našom zemljom…
Savjet nasljedniku
Je li vam žao što napuštate Hrvatsku?
– Pomalo sam tužan što napuštam Hrvatsku, ponajviše što ostavljam puno prijatelja koje sam ovdje upoznao. U skoroj budućnosti u Hrvatskoj će se događati mnogo dobrih stvari i bit će mi žao što neću biti dio njih.
Možete li rezimirati svoj četverogodišnji mandat u RH?
– Misao vodilja mog mandata je bila da su Kanada i Hrvatska prijatelji, saveznici i partneri – u svakom segmentu naših bilateralnih odnosa. Moja uloga je bila iskoristiti svaku priliku da ojačam naš odnos i promovirati vrijednosti i principe koji su važni Kanadi. Kulminacija ovog rada bio je državni posjet predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović Kanadi, jedan doista povijesni događaj, koji je podigao odnos dviju zemlja na novu veću razinu.
Što ćete reći svome “nasljedniku“ o Hrvatima i Hrvatskoj?
– Htio bih mom nasljedniku dati savjet da se drži istog pristupa i da radi na način koji će dodatno očvrsnuti prijateljstvo između Kanade i Hrvatske, ali i da bude još ambiciozniji i optimističniji.
Veslali ste nedavno “Maraton lađa na Neretvi” što je bio i svojevrsni oproštaj s našim zemljom. Kakvi su dojmovi?
– Doista volim “Maraton lađa” i bila mi je čast na ovakav način reći “doviđenja“ Hrvatskoj. Ovo je manifestacija koja ističe važnost timskog rada, spremnosti, i traži da ponekad trebaš sebe gurnuti naprijed kako bi ostvario cilj.
Veslanjem u lađi ljudi poštuju prirodu koja je svuda oko nas. Maraton je također događaj koji pomaže oživljavanju kulture i nasljeđa predivne doline Neretve i čini ljude ponosnima na gradove i sela gdje su njihovi preci stoljećima pa i tisućljećima živjeli.
Koliko čujem, i vi se također bavite veslanjem u kanuu. Je li lakše veslati kanu ili neretvansku lađu?
– Čak i ako treniraš i u dobroj si kondiciji, nijedan sport nije jednostavan – jer cilj je dati sebe do maksimuma i ostvariti svoj najbolji nastup. Pritom treba dosta godina vježbe da se usavršiš u bilo kojem sportu. No mislim da lađa zahtjeva još više vještine i iskustva. Bio sam samo dio pogona lađe “Domagojevi gusari”, ali ipak sam mogao vidjeti jedan veoma mudri i kompliciran posao kojeg su moj kapetan Mate i kormilar Vinko obavljali – održavanje jedne lađe s cijelom ekipom u ravnoteži. Jahali smo na valovima koje se stvarali prateći brodove, ali uspijevali smo se i malo odmoriti.
Štafeta u Saskatchewanu
Podsjeća li vas “Maraton lađa” na nešto slično u Kanadi?
– U Kanadi imamo također mnogo sličnih manifestacija. Atletska natjecanja koji slave našu povijest i nasljeđe. Sjećam se da sam prije više godina bio dio Louis Riel štafete u Saskatchewanu, utrke čije ime nosi po čovjeku koji se borio protiv vlade za prava kanadskih urođenika.
Različita natjecanja poput kanua, konjičkih i trkačkih utrka su bili direktno povezani s izazovima istraživanja i razvijanja golemoga kanadskog teritorija na zapadu.
Hoćete li doći na “Maraton lađa” dogodine?
– Volio bih se vratiti na Neretvu jednoga dana, barem privatno. Ovaj kraj je na mene ostavio jak dojam zbog predivne prirode i očite snage ovdašnjih ljudi. Možda ćemo jednog dana imati cijelu ekipu kanadskih Hrvata koji će sudjelovati u Maratonu i kojima bih se volio pridružiti.
Koji vam je bio najsretniji trenutak na “Maratonu lađa”?
– Najsretniji trenutak mi je bio kad smo konačno ušli u pločansku luku i kada sam postao svjestan da je “Maraton lađa” uskoro gotov.
Hrvati Kanadu percipiraju kao snježnu zemlju. Što Kanađani prvo pomisle na spomen Hrvatske ?
– Danas sve više Kanađana smatra Hrvatsku prekrasnom, prijateljskom, očaravajućom i sigurnom državom za posjet. Naime, ove godine imamo šest izravnih letova iz Toronta za Zagreb i očekujem oko 200.000 kanadskih turista. Naravno, Kanađani se i dalje prisjećaju prošlogodišnjeg herojskog nastupa “vatrenih” nogometaša.
Interes investitora
Hrvatska i Kanada imaju puno zajedničkoga. U Kanadi živi brojna hrvatska iseljenička zajednica. Kako po vašem mišljenju unaprijediti suradnju dviju zemalja posebno u gospodarstvu?
– Veoma sam sretan što mogu reći da su naši ekonomski odnosi na dobrom putu da postanu još i bolji. Tokom prve godine Ugovora o slobodnoj razmjeni između Kanade i Europske unije, dvosmjerna razmjena je rasla brže nego s bilo kojom drugom EU članicom.
Sve je više kanadskih investitora zainteresirano za Hrvatsku i partnerstvo između inovativnih tvrtki u Hrvatskoj i Kanadi je u porastu. Kanadski Hrvati koji su bili uspješni na skoro svakom polju poslovanja u tom procesu igraju ključnu ulogu. No htio bih također vidjeti i da Kanađani hrvatskog podrijetla, koji razvijaju projekt ovdje u Hrvatskoj dobiju veću podršku i pomoć od relevantnih institucija.
Kakvi su vam budući planovi nakon što odete iz Hrvatske?
– Kao što je običaj u Ministarstvu vanjskih poslova Kanade, vratit ću se u Kanadu i nekoliko godina obavljati posao u sjedištu ministarstva. Zatim ću dobiti priliku obavljati diplomatsku funkciju izvan Kanade. No Hrvatska će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu.
Piše: Stanislav Soldo/Slobodna Dalmacija