U jeku otvorene agresije na Republiku Hrvatsku, koju su povele Srbija, Crna Gora i tzv ., JNA, Sabor je 8. listopada 1991. godine, donio odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza s republikama koje su tvorile bivšu državu.
Tom odlukom ujedno je uskraćen legitimitet i legalitet svim tijelima dotadašnje federacije, čime je Republika Hrvatska ispunila sve uvjete za međunarodno priznanje.
Međunarodna zajednica, (a posebno njene najutjecajnije članice), još nije bila spremna priznati Republiku Hrvatsku kao ravnopravnog člana. No, odlučna i hrabra borba hrvatskog naroda i njegova spremnost RODA I NARODA, po cijenu najvećih žrtava obraniti svoj suverenitet, nagnala je međunarodnu zajednicu da uvidi kako više nema nikakvih uvjeta za održanje bivše države.
Tako je, napokon, Europska zajednica 15. siječnja 1992. priznala Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu! Bila je to nemilosrdna borba za državu i samostalnost. Misterij je to koji se može vidjeti samo očima vjere. Dok je vjere u našim mislima, nade u našim srcima, ljubavi prema Bogu i domovini, bit će i Hrvatske! Potrebno je osvijestiti se, ponovno, smoći snage i učinkovito, opet, djelovati.
Usmjerena Hrvatska, uz zapanjujuću slugansku svijest svoga naroda,vjerom otaca i zajedništvom svoga naroda uspjela je opstati, do samostalne, slobodne i neovisne države.
Ne znamo koliko je prije 14. stoljeća bilo Hrvata prilikom njihova dolaska na Jadransku obalu, ali znamo da ih je dovoljno da ostanu. Poznato je što je naš narod od stoljeća sedmog proživio, kakve su ga moderne muke i jadi snašli, kako su ga desetljećima ponižavali i ucjenjivali, a onda razoružana napadali, gola i bosa, izoliranog i ostavljenog od svijeta.
No, urođenom vlastitom snagom, razboritim vodstvom, Božjom pomoći, kao ptica Feniks, opet oživljava i opstaje.
Današnja Hrvatska je umorna i bezvoljna, još uvijek razapeta između starih podjela i ocrnjivana agresivnim ljudima i idejama prošlosti, razlomljena uskogrudnim, grupnim i politički pojedinačnim stranačkim interesima, pod krinkom općeg dobra, pritiskivana i ocrnjivana profiterskim interesima vanjskih moćnika, samozvanih krojača povijesti i njihovih interesa.
Samostalna Hrvatska ne smije pognuti glavu, ne zato što mi nismo ponosan narod, nego jer u životu dostojanstvo gube jadni i bijedni!
Zastupnicima prvog Sabora, među kojima sam i osobno bio nazočan, pripala je povijesna zadaća, da, kao predstavničko tijelo i nositelj zakonodavne vlasti ove države, donese odluku, koja će omogućiti svim budućim naraštajima hrvatskog naroda, da više nikada ne žive u bilo kojoj PODČINJENOSTI i OVISNOSTI o drugim državama!
Piše: Dr. Filip Šalinović