Dana 8. veljače 2020. godine godišnjica je prisege koju su, na Športskom centru Močvara, prije 28 godine položili pripadnici pločanske 3. bojne 116 brigade Hrvatske vojske, koji su na jugu Domovine vodili krvave bitke protiv neprijatelja Hrvatske – Jugoslavenske narodne armije i četnika. Nakon brojnih događanja u gradu tijekom 1991. godine, u studenome je Zapovjedništvo 6. Operativne zone donijelo odluku o ustroju pješačke bojne s područja tadašnje Općine Ploče.
U sastav bojne ušla je satnija ZNG-a, kao prva satnija, dok se ostale dvije formiraju mobilizacijom ljudi. Uz tri satnije ustrojeni su minobacački vod, prateći vod, izviđačka desetina, vod veze, pozadinski vod, sanitetsko odjeljenje, te zapovjedništvo postrojbe. Treću bojnu 116. brigade HV-a činilo je ukupno 520 ljudi. Na mostu Bistrina 13. prosinca 1991. zarobljeno je osam pripadnika 2. satnije.
Dva dana kasnije 1. satnija zauzela je položaje ispred sela Stupa i zaustavila pokušaj prodora Jugoslavenske vojske i četnika iz pravca Ošlja. Tijekom siječnja 1992. bojna je zauzela dominantne kote na prvoj crti obrane, a za vrijeme odmora, 8. veljače te godine, položila je prisegu u Pločama. Blagoslov je udijelio don Ljubo Pavić, kapelan 116. brigade. Od tada do kraja rata pripadnici pločanske postrojbe proveli su na prvoj crti obrane, uglavnom na najosjetljivijim područjima u zaleđu Dubrovnika.
Kroz 3. bojnu 116. brigade HV-a tijekom Domovinskoga rata prošlo je ukupno 1 477 pripadnika, među kojima je bilo i deset žena. Za vrijeme ratnih sukoba nikada nije izgubila niti jedan pedalj hrvatskoga prostora niti je neprijatelj probio njene linije.
ČETVORICA ZAPOVJEDNIKA VODILA 3.BOJNU
Prvi zapovjednik 3. bojne bio je Živko Žderić, od 26. studenoga 1991. do kraja svibnja 1992. godine. Tada je bojnu preuzeo satnik Nedjeljko Grubišić, koji je došao iz 4. gardijske brigade. Grubišić je zapovijedao do sredine kolovoza 1992., kada se bojna transformirala u satniju koju preuzima Dragan Mateljak do 1. travnja 1993. Tijekom Mateljkova zapovijedanja postrojba je, zbog uspješno obavljenih napadačkih i obrambenih zadataka, pohvaljena od generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnoga bojišta. Početkom travnja 1993. izvršena je mobilizacija bojne u punome sastavu sa zapovjednikom Zdravkom Jovicom, koji je uspješno vodio postrojbu na Južnome bojištu do završetka Domovinskoga rata.
ŠESTORICA HRVATSKIH MUČENIKA POLOŽILA ŽIVOTE
Šestorica hrvatskih mučenika iz 3. bojne, žrtvom svojih života, zauzela su mjesto u koloni besmrtnih. Ninoslav Abramović živio je u Baćini, poginuo je na Južnome bojištu 10. svibnja 1992 godine. Andrija Čurčić rođen je u Ilijašu, a živio je u Šarić Strugi. Poginuo je 28. svibnja 1992. Najteže trenutke pločanska bojna doživjela je 12. kolovoza 1995. kada su u jednome danu poginula četvorica pripadnika. Albin Osti živio je u Pločama, Ivica Petrović u Ploče je stigao iz Teslića, a Stipe Štrbić i Siniša Musulin živjeli su u Rogotinu. Toga dana još su trojica boraca ranjena, a više ih je ozlijeđeno. Unatoč tragediji, postrojba je vlastitim snagama vratila položaje i neprijatelju nanijela velike gubitke.
